Iako sam već u posvemašnjem ljetnom štimungu, vidjevši da se mukom mučite dokučiti kakvu vanjsku politiku Hrvatska u stvari vodi, onu Griča ili onu Pantovčaka, odlučio sam vam pomoći kratkim i ubrzanim tečajem vanjske politike Hrvatske.

Neću duljiti, ali nemoguće mi je započeti kurs – a važno je ovdje držati se kursa! – ako vas ne upozorim na antropološku okolnost koju vam u cjelini i detaljno može rastumačiti profesor Darko Polšek, ako nekoga zanima ljudska narav i inherentni joj intelektualni bug: mi, ljudi, naime baždareni smo bipolarno misliti. Ili si Zagrepčanec ili si dojdek, ili si radnik ili kapitalist, ili si, da skratim, ustaš’ ili partizan.

To je tak po prirodi. Ali ako smo naturalno isključivi, kulturalno to ne moramo biti, jer i jesmo ljudi budući da ne mora s nama biti kao s mačkama, da miša lovi što maca koti. Možemo podšto biti mudriji, reflektirati taj naš bug, i prije no što se ostrašćeni opredijelimo, pametno sabrati obje alternative u jednu, povijesno provjerenu soluciju koju je neki humoristički dramolet osamdesetih godina prošloga vijeka na Hrvatskom radiju ovako formulirao:

Jenoga sina v partizane, drugog v domobrane, naša familija ovoga rata zgubila ne bu!

Samo najveći usvajaju tu lekciju: urođenim instinktom seljačkog pandita, Maček je znal da je malima pod stolom kad se veliki tučeju.

Desetljećima kasnije, u dalekoj prijateljskoj Australiji, Stjepan će Mesić kazati:

„U 2. svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili i to moramo reći svima, i našim prijateljima i našim neprijateljima. Hrvati su pobijedili 1941. kad su 10 travnja proglasili hrvatsku državu…, Hrvati su i drugi puta pobijedili u tom ratu jer su se našli sa saveznicima za pobjedničkim stolom.“

I to vam je to, to je u riječ sve što o tome trebate znati; pogledajte sada ponovo na situaciju bezrezervne podrške Griča pravednoj borbi Ukrajine za slobodu Ukrajinaca i nasuprot nje sofizam Pantovčaka koji veli: „Ukrajina je zemlja u ratu bez jasno definiranog teritorija, koja se nije u stanju sama financirati.“

I, kaj bi ve zdaj? Opredjeljivali se?

Amateri. Jalnuški diletanti.

Trebate misliti državnički, s pozicija Hrvatske, ne vlastitog borniranog motriška i uskogrudne politike opredjeljivanja: da podsjetimo, jenoga sina f ustaše, drugog f partizane, naša familija ovoga rata zgubila ne bu!

Dapače, dva put bu pobijedila!

Jedanput na terenu, drugi put za stolom.

Živili!