Povod je bio obilježavanje 10. godišnjice od njezine smrti.

Izložbu je s nekoliko prigodnih rečenica otvorio književnik Marijan Grakalić, napomenuvši da je upravo u galeriji “Cinkuš” Marija Braut najčešće izlagala svoje svoje fotografije – čak četiri puta, od njih pedesetak .

I kao što je običaj, Božini “mužikaši” prisutnu publiku razveselili su s kolopletom starih  pjesama o Zagrebu kje je Marija Braut voljela.

Marija Braut rođena je u Celju (1929. godine), a najveći dio života provela je u Zagrebu, Hrvatica i Slovenka, Slovenka i Hrvatica, djelovala je kao samostalna umjetnica. Umjetničkom fotografijom počela se baviti 1967. godine u ateljeu Toše Dabca, tako da i nije iznenađenje njena strast za crno-bijelom fotografijom.

Važno joj je bilo uslikati, biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, tako da je mnogo njenih filmova ostalo ili naknadno razvijeno i predstavljeno na izložbama.

O njenom životu i stvaralačkom radu snimljen je 2009. i dokumentarni film “Marija hoda tiho”.

Dobitnica je i nagrade grada Zagreba i nagrade za životno djelo.

Predosljednja izložba njezinih nepoznatih i manje izlaganih radova pod nazivom “Nepoznati Zagreb Marije Braut” priređena je 2014. godine u Umjetničkom paviljonu.

Iako je sredina srpnja, vrijeme odmora, bila je to i prilika za druženje prijatelja i redovnih posjetitelja galerije “Cinkuš”,; Janka Belaja, Dubravke Periše, Karmen Stošić, Vande, Stiva Cinika i drugih.