Vizualna forma postaje sredstvo konceptualnog propitivanja ideje izbora u kontekstu neizbježnog. Naslov „Izaberite svoju smrt“ postavlja pitanje o iluziji kontrole: što doista biramo kada su parametri zadani?

S devet položaja slova biramo načina života koji nas vodi prema različitim oblicima kraja. Ritam ponavljanja stvara dojam inventara smrti, kao da gledamo katalog koji nas tjera da biramo, iako ne znamo što zapravo biramo.

Kroz izmjene slova stvara nelagodu. Pokušavamo „popraviti“ riječ u glavi. Mozak traži pravilnost, ali je ne nalazi. Ova neodređenost stvara efekt nesigurnosti , slično kao što ideja smrti uvijek ostaje neuhvatljiva, iako je svima zajednička.

Ironizira ideju izbora u svijetu koji stalno nešto nudi, ali nam ne dopušta stvarne odluke.