(Reunion)

.

Neki ljudi, neka mjesta, nešto treće, nama važno.

Neki potok, hrbat brda, zelen list što grožđe skriva.

Kroz perivoj ide sjena, tlo je mekano i vlažno.

U ustima Frankopana riječ kajkavska još je živa.

što jedrina, što vedrina, što naglasci pomiješani?

Obilježih ova mjesta, hodajući unatraške.

K’o u polju sunckrete, hranile su moje dane,

Tugaljive neke pjesme, nit’ mađarske niti vlaške.

Čakaturn pod bedem liježe, oblaci su bijela stada.

Tko sve sjedi za tim stolom, ruku spuštajuć na rame?

Jedan slikar raščupani, pankerica neka mlada

I Kontesa štono reče: “Nije mene briga za me!”

Smiješimo se, glave sijede, dok oko nas čardaš plešu

Oni dani rasijani, na vašaru što se broje.

Sve su naše misli prošle kroz svemirsku neku prešu.

Što se traži, to se nađe, a ponekad svejedno je.

_______________________________________________

Čakaturn- Čakovec, srce Međimurja

31. srpnja 2025. (Porcijunkulovo)

Flora Green

Fotografije: Edo Lukman