Možda će začuditi sve one koji znaju koliko sam predana njegovanju mira kako u umu tako i u odnosima i koliko prezirem rat. Pa ipak 1991.g kad smo bili napadnuti među prvima sam postala dragovoljac ZNG. Nisam mogla zatvoriti oči pred zlom koje je mahnitalo Hrvatskom. Nisam mogla sjediti skrštenih ruku u podrumu dok je postojala realna šansa da Rijeku uništi produžena ruka velikosrpske politike JNA (cijelo brdo Sv. Katarina bilo je veliko skladište oružja JNA). Žao mi je što nismo bolje iskoristili svoju slobodu u miru, poznato je kako na žalost imamo i previše prodanih duša, ali, ALI! Izborili smo se za slobodu, a to možemo zahvaliti u prvom redu svim hrvatskim braniteljima (koji su izigrani na sve mile moguće načine iako se putem medija javnosti predstavlja sasvim druga slika i time izaziva animozitet prema njima), njima dugujemo sve što imamo danas. Mnogi od njih, naši prijatelji, rođaci, susjedi… izgubili su živote, zdravlje, duševni mir i mentalno zdravlje. Ne govorim o lažnim braniteljima kojih svakako ima, nego onim istinskima koji su maltene goloruki srcem krenuli u obranu svojih, naših domova i vrijednosti. Iako bih voljela da se Jugoslavija razišla u miru zadržavajući ekonomsku suradnju, s velikosrpskom politikom to na žalost nije bilo moguće. Napadnuti smo, proživjeli smo brutalnu agresiju, pakao rata čije posljedice osjećamo i danas. Voljela bih i da je naša država danas radikalno drugačija, da nemamo podobne nego sposobne i mudre na mjestima na kojima se odlučuje, da se nije ulijetalo nepromišljeno ponovno u upitne zajednice kojima sigurno nije prioritet interes naših građana… no možda se nije moglo drugačije, ne znam. Ali ipak imamo državu, mladu, neiskusnu, ali našu! Tisućljetni san je ostvaren. Mislite nije bogznašto, ali je, to je SVE… jer samo se upitajte što bi bila alternativa… S obzirom na sve to, neka se ljude kojima dugujemo sve i nikad im ne možemo dovoljno zahvaliti afirmira barem na ovaj simboličan način, da bar imaju privid da nisu podnijeli žrtve uzalud i da nisu zaboravljeni, potpuno izigrani. Dostojanstvo je uostalom jedino što im preostaje.
Prelijepa naša, opljačkana, prevarena i izmanipulirana domovina ❤🇭🇷❤.
Samo neka nikad više ne bude rata. Ako će spremnost i opremljenost naše vojske i drugih službi tome pripomoći neka je, neka i mimohoda… Zanimljivo je vidjeti ovako na jednom mjestu koliko ljudi radi u službi naše sigurnosti.
‘O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!’