.

Kad gledam u bijelo, postajem snijeg, runolist, dijete. Vidim, sve su stvari tek blago zatamnjenje bijelog, igraju se oblika kao što se grude trgaju iz lavine.

.

Tvoja smeđa kosa obrnuta je bjelina, pahulje koje se tope na rubovima pramenova. Oživjela si poput snjegovića koji se nasmiješio.

.

Zovem se bijelo, ono te vraća u sebe. U bjeloočnicama zatitra mi tvoje lice razbuđeno od hladnoće. Zoveš se smeđa jer si upoznala jesen koju ja ne zamjećujem.

.

Kad pomiješamo inje i vjevericu, bijelu i smeđu, gledat ćemo se zvukovima i dodirivati svjetlošću. Čitat ćemo boje kao spasonosnu kišu.