Romano Bolković: Gabi, dama iz Ku’damma

Gabi je Njemica i Arsen nikada nije bez neskrivene gordosti kazao da je rođena na Ku’dammu.
Kurfürstendamm je legendarna berlinska avenija, simbol zapadnonjemačkog glamura i otpora tijekom Hladnog rata, poznata po luksuznim trgovinama, povijesnim kinima i umjetničkom sjaju. Nastala kao carska šetnica, kroz desetljeća je postala srce kulturnog, političkog i društvenog života Berlina. Jednom davno, nakon Oktobra, u Charlottenburgu je živjelo toliko izbjeglog ruskog plemstva, pa i Nabokov, da su Ku’damm zvali Nepsky Prospekt. Godinama sam za dolazaka u Berlin ponajprije prošao Ku’dammom, pa tek onda odložio stvari, ne bih li se aklimatizirao. I malo kada sam na Ku’dammu bio a da mi nije, kao kakva melodija koju s nametnutom reprodukcijom pjevušimo od jutra, nadošla pomisao kako se Gabi jednom, desetljećima kasnije, tu prošetala: s kojim emocijama, kojom sjetom, i kakva je sjena kliznula niz lice na adresi rođenja? I uvijek sam pouzdano znao jedno, jedino što se o tom događaju može znati: bila je u tome sama, nitko u tome nije mogao sudjelovati, i kad god bih o tom pretpostavljenom događaju mislio, mislio bih o njemu kao metafori cijeloga života Gabi Novak.
Aleš Šteger je napisao da u prosincu vitrine izloga Ku’damma sjaje poput malih, slabo naloženih peći. Iako se cijeli život Gabi Novak odvio pred nama, taj je život poput prosinačkih izloga Štegarovog Ku’damma: što je unutra, to se izvana u izlogu jedva nazire. Jer Gabi Novak je bila neopisivo rafinirana gospođa: uz Arsena, čije je ime bilo njegov životni program, potpuno nesvojstveno estradi, Gabi Novak živjela je cijeli svoj život na njoj diskretno, pjevajući soundtrack nekog bivšeg, možda solidnijeg svijeta.
Njene refleksije o posljednjim godinama odaju jasnu svijest o takvoj javnoj posturi: posvemašnja posvećenost obitelji, diskretno povlaćenje kako ne bi bila na teret bližnjima, konačno ostvarenje šezdesetgodišnje karijere uz sina, Matiju.
Svijet tih ljudi odlazi s njima, svijet grandezze Gabi Novak, svijet duha Arsena Dedića. To je svijet koji iščezava.
Okomita je na Ku’damm čuvena berlinska ulica najljepšeg imena Bleibtreustraße; tu, na broju 15 živjela je Tilla Durieux. Ne mogu tuda proći ne sjetivši je se. Gdje je točno rođena Gabi ne znam, i tako je bolje, jer cijeli je Ku’damm prožet tom mogućnošću, da je tu negdje to bilo.
I ako su mi te ulice bliske kao one rodnog grada, više no druge čuvaju čežnju za tim svijetom koji uvire u sjene, u nepovrat.
Tamo, tamo da putujem.