.

O, svi će reći “Bio je u pravu”, kad ga ne bude više.

Ko neki Bartol stopala teških, on će otići cestom.

Ogrnut kakvom pelerinom ili rastegnutom vestom,

Nalik na mačku olinjalu, sivu, koja u haustoru kiše.

.

Mnogo se traži, a malo daje, iskušava se duh u vjeri.

Što mora Bartol stalno biti na prvoj crti avangarde?

Ljudi bijahu izvan sebe, kao da čekaju na Langobarde,

I u vihoru svatko je pisao reckave verse po mjeri.

Književnost glođe dimljene kosti a mesa bude tek funtu.

Usukan, proćelav, merkurski bistar, on gleda svima u oči.

Slovo mu grmi, pogađa, zvoni, o mračnom svijetu svjedoči.

Prigovara se ovo i ono, gdje nije stavio punctum.

O, tko bi izabrao lunjati po svijetu, da ima doma mira?

Da prijatelji budu mu blizu, u tuzi da tješe ga bliski.

Ljudi su takva nestalna vrsta, kao tuljani skliski.

To što ne poznaju najbolje svoje, oduvijek me nervira.

.

14. kolovoza 2025. Flora Green