Davor Šalat: OBOLJELOM PRIJATELJU

OBOLJELOM PRIJATELJU
.
Kad bih grabilicom
barem gutljaj svjetla
mogao izliti u tvoju juhu.
I kad bi ti spoznao
koliko su ti sjene narušile ruke
i uvukle ti se u oči.
.
Kad bih izvadio čep
s dna tvoje močvare,
a ti se našao na livadi
neugasivog zelenila.
I postao živ kao što je živ pas
kojem je život uvijek jedina misao.
.
Tvoj pseći život
život je bez psećih očiju,
njihove stalne požude za svjetlom.
.
Ja sam samo svjedok onog što ti ne vidiš.
Pogled koji se privikava na tvoj mrak
i iskušava sve priče o dolasku jutra.