Valjda jer se intenzivno i zabrinuto zanimam na temu, na mobitelu mi se iznenada pojavio prijenos Zadarskog. hr iz Benkovca. Tamo je u okomitom kadru Nediljko Genda stajao u mrklom mraku, oko njega stotinjak ljudi u crnom i s crnim zastavama od što bi se reklo Vukovara do Prevlake, a on im je objašnjavao fabule Frljićevih predstava koje je nazivao iz nekog razloga filmovima. Bilo je iznimno nategnuto da tako nešto može biti realno, morala sam se silno naprezati da to shvatim. Genda se dosta borio sa sadržajem tog gradiva. Objasnio im je da četnik sjedi kraj mrtve žene u Bijeljini, koja je u Republici Srpskoj, i da zašto je uopće tamo, jel ti novinari ne mogu istražiti što se događalo u Škabrnji ili Perušiću ili negdje di nije Republika Srpska.. Svi su ga jako pažljivo slušali, jedino nisu isključili mobitele pa je tu i tamo zvonilo. Nakon toga im je objasnio da idu u šetnju, obići mjesto gdje se trebao održati festival kojeg nema. Jedan je na to nestrpljivo uskliknuo “A onda u Srb, u Srb!”, na što je Genda, kojem je danas valjda konačno ipak telefonirao netko iz vlasti, brzo ušutkao tu incijativu, jer da u Srb nema potrebe ići. Valjda zamisliti da cijelo vrijeme dok mi se ovo događalo pred očima, na zaslonu mobitela, u pozadini iz Arene dopire proba za koncert Joséa Carrerasa, to se dvoje dakle odvija simultano u mojoj recepciji.

U mojim je tinejdžerskim danima postojao izraz “stiltan”, to je kad se zaglavi metalna kuglica u onom mehaničkom, analognom fliperu. To je jedini glagol koji trenutno može opisati stanje u kojem se nalazi moj mozak.

EDIT: Vidim da je sve objavljeno i u medijima, što je olakšanje jer da nitko drugi ovo nije vidio i da se live prijenos ugasio tko zna bi li mi itko povjerovao, jer jedva da vjerujem sama sebi i vlastitim očima.