“Švedska se općenito smatra globalnim liderom u gospodarenju otpadom, s impresivnim sustavom koji reciklira ili oporablja gotovo 99% kućnog otpada. Umjesto da dopusti da smeće završi na odlagalištima, Švedska je stvorila kružni model u kojem se većina materijala reciklira u nove proizvode ili pretvara u energiju. Kućni otpad se pažljivo odvaja, a plastika, papir, staklo i metali se recikliraju u sirovine. Organski otpad se pretvara u bioplin, koji pokreće autobuse i vozila, dok se ostatak koristi u visoko učinkovitim postrojenjima za pretvaranje otpada u energiju.

Ova postrojenja spaljuju nereciklirajući otpad u kontroliranom procesu, proizvodeći toplinu i električnu energiju za milijune domova. Zapravo, više od polovice švedskog daljinskog grijanja dolazi iz ovog sustava, što ga čini i praktičnim i održivim. Uspjeh zemlje je toliko značajan da čak uvozi otpad iz susjednih zemalja kako bi svoja postrojenja održavala u radu. Ovaj pristup odražava švedsku predanost održivosti, inovacijama i čišćoj budućnosti.”

Bilo bi lako prekopirati švedski sistem, ali su tu ključni građani te njihova inteligencija, samodisciplina i edukacijska prijemčivost.

Dakle, sjećamo se trenutka kada je završio zagrebački eksperiment o odvajanju otpada, ideji vrijednoj pažnje. Neukom i zapuštenom puku prvo je na pamet palo tko će zarađivati na “plavim” reciklažnim vrećicama. Bandićevci su zapalili vatru bunta građana sve dok stvar nije – propala.

Nas je HDZ u ovih 35 godina vladavine naučio da se u svemu vara, krade i mulja i da ništa nije na prvi pogled onako kako nam izgleda da jest pa u svemu vidimo obmanu. A mi smo ti koji fabriciramo i proizvodimo to smeće i umjesto da imamo od njega korist imamo – smrad, bolest i bijes.