izveštaj sa anonimne književne večeri
.
dok čitam svoje pesme
to ni na šta ne liči
držim suze u zubima
da me ne odaju
da me ne obrukaju
da mi ne jebu majku
dok publika rida
držim ruku ispod košulje
na srcu
da ne pukne
i pretvori se u potok
pa da me opet nema
da isparim
