Nedostatak dragih lica i dobrih energija, natmureno unutrašnje nebo. Ozračje Dana mrtvih, za mene najtjeskobniji dio godine. Sudar s glasovima, povicima, kotrljajućom gomilom, brujećim motorima, škripom guma, smradovima, uzrujanim gestama, besmislenim torokanjem u mobitele na javnom mjestu – Civilizacijski kaos, nervoza, uskotračnost, trijumf blesavoće i opsesivnosti kupovanjem gomilanjem, prestižem i privilegijama. O kakvoj razini duhovnosti govorimo, kakvim manirima i dobrom odgoju? Ući u bilo koji trgovački centar ili na špicu u vrijeme blagdana, dovoljan je razlog da svijetu potpišeš otpusnicu i odbijenicu. Okači iluzije o konopac za rublje, izgužvane i uprljane, jer društvo ne napreduje ni za milimetar. Trend silaska vlada već desetljećima. Davno je već naš međimurski kantor zapisao: Život, život, gavalerski život…kojemu se već tada nazirao kraj. Biti pokopan na “Dekanovskom grobiču”, njemu se činilo vrhuncem ostvarenja jedne melankolične vizije povratka u bolje stanje za izmučenu ljudsku dušu.

U ovo vrijeme treba čitati Trakla, grabljati lišće, šetati rubom jesenske šume, slušati Bacha, proučavati Noldea. Toliko je stvari ostalo nepopunjeno, toliko lijepih zamisli nedovršeno. Izlaziti bez osobita razloga (samo radi namirnica ili računa) u tu vrveću gomilu, posve je neracionalno i porazno. Čini mi se da sam se veoma umorila u početnom i srednjem dijelu godine, Dostajala bi neka od spomenutih utjeha, zdjelica kukuruzne kaše s prženim lukom, listanje stare bilježnice i ptica pod prozorom, u susjedovom vrtu, da zaokrenem dan prema podnošljivom i današnjoj priči dadem pozitivniji predznak. Čitam kod Millera, valjda za neku utjehu: ” Umjetnik se sahranjuje u grob svoje pjesme, da bi dosegao onu besmrtnost, koja mu je uskraćena kao fizičkom biću”. Idem stoga nekamo za svjetlošću, koja je, kao veli Apollinaire “neiskvariva”, pa će i riječi od nje preuzeti tu zaboravljenu vrijednost i kvalitetu.

Evo, ptica se javila, po telepatskoj poruci. Mašem vam za doviđenja.

.

30. listopada 2025. F. G.