U kalendaru SNV-a za 2022. godinu željeli smo prikazati neke osnovne srpske kulturne linije na karti Zagreba, koje se odlikuju bogatom baštinom, snažnim duhovnim uporištima i sveobuhvatnim stremljenjima, ali i određivanjem prema tradiciji drugih etničkih grupa s kojima je ona srpska redovno bila u trajnom prožimanju. Ponuđenim ilustracijama za dvanaest mjeseci 2022. godine otvaramo i pitanje duboke kulturne orijentacije Srba, koja se u Zagrebu nije ostvarivala samo nacionalnom identifikacijom nego i nasušnom potrebom zajedništva s drugim kulturama koje su za Srbe nerijetko bile i zalog za vlastitu budućnost.

Iako se upečatljiv rast Zagreba bilježi od 1868. godine, široki ekonomski zamah primjetan je tek od 1880., kada počinju ubrzani napori da se dostigne evropski standard, prvenstveno onaj vezan za razvoj bankarskih i trgovačko-poduzetničkih poslova. Preduslovi za razvoj modernog društva nastaju već nekoliko decenija ranije u Banskoj Hrvatskoj, i to buđenjem građanske kulture i osnivanjem građanskih društava: stručnih, sportskih, pjevačkih, humanitarnih, zaštitnih… Među njima važno mjesto zauzimaju i srpska građanska društva. Dotad je u Zagrebu već više desetaka godina aktivna Srpska pravoslavna općina, zatim Prvo hrvatsko javno kazalište, izgrađeno novcem veletrgovca Hristofora Stankovića, a uskoro će u središtu grada biti izgrađen i monumentalni Hram Preobraženja Gospodnjeg. Većina je kulturno-historijskih svjedočanstava predstavljenih ovim kalendarom pokrenuta upravo krajem 19. vijeka, s pojavom modernizma, kada dolazi do afirmacije novih ideja zasnovanih na sve jačoj gospodarskoj stabilnosti cijele zajednice, pa tako i srpske. Zagreb postaje središtem snažne umjetničke produkcije jasnim profiliranjem grupa nove građanske inteligencije i s dobro razrađenom strategijom vođenja kulturnog života. Ovome su svoj nemjerljivi doprinos Srbi dali kroz literarna, pjevačka, akademska, privredna i brojna druga društva, ali i kroz formiranje urbane fizionomije grada putem narudžbi za izgradnju svojih domova (primjer je ovdje opisana kuća obitelji Gavella), trgovina, hotela, kavana, kao i ostalih arhitektonskih i kiparskih remek-djela (u kalendaru posebno prikazani kapela-mauzolej obitelji Kukulj i spomenik Petru Preradoviću). Tako se u Zagrebu, kao nikada do tada, uz duboku kulturnu i intelektualnu komunikaciju, odvija sažimanje vremena i prostora u sasvim nove odnose umreženog društva. U tim susretima umjetnika, vizionara i pregalaca iz svih područja, rađaju se nove proklamacije, manifesti i stajališta. Uskoro mnoga društva, odlukom Hrvatskoga sabora, prerastaju u zemaljske zavode s novim mrežama odnosa, što uzrokuje stvaranje snažnih polja simboličke moći umjetnosti, kada se umjetnost, uz kazališta, kina i koncertne dvorane, širi u prostore duha vremena: kavane, hotele, kabarete, knjižare, novinarske redakcije… S početkom novoga stoljeća Zagreb postaje vibrantni grad na rubu velikoga carstva odnosno političko, obrazovno, kulturno, duhovno, industrijsko i, prije svega, multikulturno središte. To je ujedno vrijeme zlatnoga razdoblja srpske zajednice u Hrvatskoj, obilježeno formiranjem i razvojem institucija poput Srpske pravoslavne crkve, Srpske banke, Srpske čitaonice, Srpske osnovne škole, Srpske štamparije… Umjetnički Zagreb u to doba doista pruža sliku Beča u malom, a kulturni je život nevjerojatno intenzivan za grad koji na razmeđi stoljeća broji jedva 60 tisuća stanovnika. Srbi su u to doba istaknuti i utjecajni privrednici, umjetnici, znanstvenici, intelektualci, političari, prokuristi i juristi, liječnici, izumitelji i graditelji – ukratko – mobilizatori brojnih ostvarenih ideja i vizija. I dok su nam danas ostala fiksna mjesta iz toga razdoblja, odnosno zgrade kulturnih ustanova, prostori povezani s duhom vremena ostali su u prošlosti koje se sjećamo s nostalgijom – kavana Hotela „Milinov“, na primjer, jedan je od tih nostalgijom bremenitih podataka. Takva mjesta na svojim stranicama evocira ovaj kalendar koji je, nadamo se, tek prvi u nizu kalendarskoga ocrtavanja srpskih kulturnih linija, prečesto i nevidljivih oku na njih odavno naviklih promatrača. Primjerice, na osobnoj iskaznici grada Zagreba, jedno od najintenzivnijih mapiranja bogate srpske kulturne povijesti Zagreba i Hrvatske odnosi se na Hrvatsko narodno kazalište, čije su ansamble vodili brojni srpski umjetnici, a na čijem je čelu, kao prvi intendant bio naš najistaknutiji kazališni reformator Stjepan Miletić.

Sljedeći se proplamsaj dogodio neposredno nakon završetka Prvoga svjetskog rata, i to pod direktnim utjecajem tada aktualnih neorealističkih pokreta u evropskoj umjetnosti. No, kako su u novostvorenoj državi međunacionalni odnosi narušeni od početka, valovi iseljavanja Srba iz Zagreba (kao i izmještanje njihovih institucija, uglavnom u Beograd) sve su intenzivniji. Unatoč tome, Zagreb i dalje ostaje važno umjetničko središte, i dalje u njemu živi plejada izvrsnih umjetnika koji pripadaju srpskoj zajednici (među njima i Mila Dimitrijević koja će HNK-u ostaviti svoju, već više od desetljeća zapuštenu kuću). Radi se o osobama koje će kroz brojne inicijative poticati razvoj i školovanje mladih umjetnika, znanstvenika, sportaša… te aktivno doprinositi ukupnom prosperitetu grada Zagreba. Srpska pravoslavna crkva u ovome razdoblju izgradit će brojne zgrade, među kojima se ističe ona Srpske pravoslavne crkvene općine.

Takav ritam nastavio se sve do prijelomne 1941., koju označava najbolniji i najsumorniji zločinački akord u životu srpske zajednice u Hrvatskoj. Ustaški progon Srba i pljačka njihove imovine primjenjuje se i na mnoge srpske umjetnike koji u velikom broju odlaze iz Zagreba. Srećom, neki od njih odlaze u partizane, gdje oblikuju buduću kulturnu politiku Druge Jugoslavije i trasiraju osnivanje Prosvjete  – do danas najvažnije kulturne ustanove Srba u Hrvatskoj. Nažalost, danas će mnogi autori neprocjenljivih blaga prikazanih na ovome kalendaru biti prepušteni institucionaliziranom zaboravu.

Neki od protagonista našega kalendara bili su istinski velikani koji su idejama i djelima oblikovali kako vlastitu generaciju tako i one buduće te koji su borbom za dobro zajednice predstavljali uzor za pokoljenja. Nastupali su uspješno u javnom i kulturnom životu Hrvatske, u manjim ili većim ulogama, te potom – ne samo u zlim vremenima – iščezavali iz kolektivnog sjećanja, prečesto zajedno sa svojom imovinom, uz šutnju struktura koja bi nakon toga uslijedila. Stranice ovoga kalendara prvenstveno su njima i posvećene.

Kada smo dogovarali ovaj tek naoko mali kulturni spomenar, željeli smo iznad svega govoriti o ljubavi prema srpskoj prošlosti Zagreba, imajući na umu ljubav prema životu koji se mnogo više nalazi u prošlosti negoli u sadašnjosti. Sadašnjost je poput stranica kalendara, zapisala je to velika francuska književnica belgijskoga podrijetla Marguerite Yourcenar – „trenutak, uvijek kratak, pa čak i kad se zbog ispunjenosti čini vječnim“.

Kao i sadašnjost, prošlost je (ona kulturna naročito) svakovrsna: istodobno okrutna, uzvišena ili nesmiljena, nerijetko i beznačajna. Ovogodišnji kalendar SNV-a ne pravi razliku između tih odrednica, ali na sve upozorava s jednakim ponosom.

Snježana Banović, u oktobru 2021.