Pratio sam proteklih dana obilježavanje tragedije Vukovara i Škabrnje s pomiješanim osjećajima. S jedne strane suosjećanje s žrtvama, s druge strane osjećaj nelagode, pa i srama, zbog otvorenih iskaza nesnošljivosti prema pripadnicima manjinskog naroda.

Činjenica je da je predratni broj Srba u proteklih tridesetak godina sveden na četvrtinu nekadašnjeg. Ali u nekim usijanim glavama i ti malobrojni Srbi su prekobrojni, treba im u svakoj prilici pokazati da su nepoželjni.

Pa, ljudi moji, od rata su prošla tri desetljeća, Srbi su hametice poraženi u ratu, izbjegli ili istjerani (kako već hoćete), više jedva da ih ima u Hrvatskoj; oni koji su preostali građani su Hrvatske države voljni da žive s nama kao lojalni i, ako je moguće, ravnopravni građani (nema i nije bilo nikakvog terorističkog pa ni tajnoga protuustavnog političkog organiziranja).

Nažalost, u glavama nekih samozvanih “domoljuba” pravi Hrvat nije onaj tko ne mrzi Srbe, u svakom trenutku, iz dubine duše. Hrvatstvo je za njih ponajprije antisrpstvo!

Nakon podgoričkog okršaja nogometnih reprezentacija, za njih je hrvatstvo isto što i anticrnogorstvo. A naš Krist je bolji od njihova Hristosa. Tako su ih valjda župnici naučili!

Pa se treba osvećivati i ponižavati lh necivilizirano svakom prigodom.

Umjesto da ovo budu dani iskazivanja suosjećanja, tuge i pijeteta, ali gledanja u budućnost bez mržnje, pretvaraju se u manifestacije šovinizma i nesnošljivosti, na čemu se ne može zasnivati nikakvo normalno i zdravo društvo, pa makar i njemu bili samo etnički Hrvati. Jer postoje dobri i loši Hrvati. A za te loše Hrvate “orjunaše” i “tifusare” najbolje je da se isele. Pa makar im svi pravi Hrvati stali na jedan hipodrom!

Tužan sam što pritom potpuno izostaje reakcija stranaka tzv. liberalne ljevice (ne bi se oni baš zamjerali “domoljubima” i gubili njihove glasove). Nema ovaj put ni adekvatne predsjednikove reakcije

A što mogu tu ja osobno, svojim ne baš previše utjecajnim glasom, na ovoj “trivijalnoj” društvenoj mreži? Upozoravam, ma vičem iz svega glasa: nije dobro takvo ponašanje, ono je izravno štetno, ispunjava naš svakodnevni život histeričnom nesnošljivošću, truje atmosferu gore od bilo kakve ekološke polucije. Usto, potiče daljnje iseljavanje, ne samo pripadnika manjina, nego i svih normalnih, umjerenih hrvatskih ljudi.