Roditeljstvo u materijalnoj neimaštini, povijesno univerzalno, često je pozicija pod opterećenjem. S druge strane, odrastanje u depriviranim uvjetima, otežava sazrijevanje u punom kapacitetu. Roditelji izloženi ekonomskom stresu, manje su vremenski raspoloživi i osjećajno dostupni djetetu. Posljedično, nemogućnost zadovoljenja njegovih potreba, učestalo osakaćuje djetetovo samopoštovanje i unutarnji doživljaj vlastite vrijednosti.

Ivica i Marica lektirno se tumačI kao bajka o pobjedi dobra nad zlim. Objašnjava se kako se njome veliča dječja domišljatost i bratska ljubav. Ona podučava o važnosti odoljenja iskušenju. Ipak, bitnim se čini naglasiti kako je ona, prije svega, priča o povijesno nepromjenjivoj poziciji materijalno uskraćenih individua.

Uslijed siromaštva, drvosječa je prinuđen izdati povjerenje vlastite djece, i nevoljko ih ostavlja izgubljene u šumi. U nedostatku hrane, napušta ih i prepušta sretnom slučaju. Hodajući uz oca, a očekujući njegov odlazak, gladna djeca mrve kruh nadajući se kako će im njegovi ostaci pokazati put kući. Neispunjenih trbuha, ali u strahu od emotivne praznine, preplašeno komadaju objed koji ih razdvaja kao obitelj.

Roditeljski odbačeni, među drvećem nailaze na kuću kolača. Zlobno su promatrani dok se njima hrane. Pakosna starica odlučuje iskoristiti njihovu ugroženu poziciju – djevojčicu porobljuje kao sluškinju, a Ivicu tovi kako bi ga pojela poput životinje. Ona se časti slabošću njihovog stanja. U susretu sa bezosjećajnim, sebi prepuštena braća prinuđena su odrasti. Uviđaju kako se njihov nezaštićen status koristi kako bi ih se ponizilo i ljudski poništilo. Ali poistovjećivanjem ranjivosti s bespomoćnošću, vještica pada u zamku vlastite greške. Snažna i mudra djeca domišljato je nadvladavaju, i bježe s blagom.

Time su oni, kao dobro, pobijedili u situaciji za dijete nedozvoljivog zla. Izloženi nezdravim okolnostima, dokazali su svoju poduhvatnost. Njihova dovitljivost proizlazi iz borbenog nagona za preživljavanjem u surovim, bez-ljudskim prilikama. Dalje od Ivice i Marice, bajka upućuje na svevremenski usud ekonomski uskraćene djece koja su se dužna izostaviti iz dijela djetinjstva zbog preopterećenosti brigom o snabdjevenosti svojih roditelja. Oni štite obitelj od općeg raspada. Njihovo rano uključivanje u proces rada i vještičje (tržišno) iskorištavanje bezizlazno siromašnih, pod izlikom njihovog dobrovoljnog pristanka na izrabljenost (jer samostalno pristupaju kolačima), evidentno je i danas. Iako u formalno istoj mogućnosti za rast, napredak suvremeno potlačenih zahtjeva van-serijski trud. Da bi dekonstruirali vješticu i ostvarili svoju šansu, često im je potrebna snaga nad-prirodnih razmjera.

Unatoč nekim povijesnim tumačenjima, materijalnu uskraćenost odraslih nije opravdano poimati kao njihovo zasluženo stanje. Ona ne korespondira (nužno) s karakternom slabošću jedinke. Loš ekonomski status, često, nije izravna posljedica lijenosti ili opće životne nediscipline. On nije ni dobrovoljan izbor niti tražen životni trend. Suvremeno odijevanje izgladnjelih imućnih u poderanu robu neuvjerljivo relativizira težinu stanja ekonomski zakinutih. Društvo koje ih nesolidarno ignorira banaliziranjem njihovog statusa, iskazuje svoju neosviještenost i sklonost praksi dubokoj nepoštenja.

Iako uskraćeni u roditeljskoj zaštiti, Ivica i Marica ostaju karakterno čestiti. Vraćaju se ocu i praštaju mu uz suosjećajno razumijevanje. Donose blago koje ih spaja u zajednicu. Svjesni su kako neimaština razdjeljuje. Sustavno razvodnjavanje obiteljskih odnosa, česta je izvjesnost materijalne uskraćenosti.

Ivica i Marica upućuju na razumijevanje prilika za vlastiti i tuđi razvoj. Upućuju na važnost sigurnog djetinjstva i razmatranje vlastitog društvenog statusa kroz perspektivu odgovornosti i nužnost solidarnosti.

Iznad svega, bajka upućuje na jednakost pojedinaca ljudskog roda. Bogatstvo ili siromaštvo odraz je njihove privremene ekonomske snage. Kapaciteti razvoja, trajni su i zajednički su svim ljudima. Zato je omogućavanje uvjeta za njihovu realizaciju obilježje svake sredine koja se samo-smatra djeco–ljubivim i proglašava poštenim okruženjem.