MOJA DRAGA PJESNIKINJO
(In memoriam Ksenija Kancijan)
.
Rekla si : “Sve je tu!”
A gdje si od danas Ti,
Moja Draga Pjesnikinjo?
.
Zar si stvarno morala otići?
Tako nenadano, tako brzo?
.
A planirale smo još toliko toga obići,
po Varaždinu, Zagrebu i okolici.
.
Radovala sam se susretu
i onom ručku na koji si me zvala,
na svoje sretno, tajno mjesto,
gdje, kako si rekla -“ Lignje još
uvijek nalikuju na prirodne”
.
I ostat će mi vječni upitnik u glavi:
što bi bilo da si mi prije 6 dana
rekla “Da”?
Bi li današnji dan bio drugačiji?
.
I čemu taj odlazak,
kada znam da si baš ti
toliko voljela život
i željela doživjeti stotu.
.
Odgovore nemam.
Tek mi je ostao tvoj rukopis,
nakon što si pročitala pjesme
I vratila ih sa svojim kratkim,
dragim rezimeom.
.
Mirno počivaj,
draga Ksenija Kancijan,
i nadam se da je ondje gdje si sada
život lakši i ljepši od ovoga tu.
.
Jer jedno znam:
Ti zaslužuješ
najbolje. 
.
22.11.2025. /Varaždin
radio gornji grad 
