Božica Jelušić: ŠTURAK NA OGNJIŠTU, ZIMA

ŠTURAK NA OGNJIŠTU, ZIMA
.
Pronađi trješčicu neku i k ložištu prinesi;
Teško je kad zglob škripi i svaka kost prozebe,
Može li umrijeti čovjek, ne dosežući sebe?
Još cvrče stari snovi na pepelnoj adresi.
.
Nešto mi kaže da vatra ne plamsa više za mene.
Sjene se prošlosti vuku kroz mračne katakombe
Snježna kraljica nosi olovne stare plombe.*
.
K njoj tvoje lunarno lice u ponoć se okrene.
Čini se da se kida crn konac što šavove spaja.
Što li će popiti šturak iz čaše razbijene?
Neispunjena stoji misija na papiru: “Žene,
čuvarice luči, graditeljice sjaja”.
.
Niz brdo kola krenu i kotač se rasklima.
Zaboravit ćeš otisak krilatog bića u snijegu.
Stih se smežura ko voćka, čarobnu gubi protegu.
Doći će drugi i reći: “O, kakva čarobna zima!”
_________________________________________________________
plomba-ispuna za šupalj ili okrhnut zub
22.studeni 2025. Flora Green