Sava se povukla nakon poplave ,iza nje je ostao grad ili ruši ili graditi. Veliki su odlučili graditi! Moja Knežija je bila Venecija ,pod vodom, s gondolijerima, nicala je prva zgrada u Omiškoj i preko puta u Zadarskoj, druga. Iznad te zlokobne vode saće ,ploča saća za vrijedne pčelice. Skelet Vjesnikovog nebodera. Moja zgrada u Omiškoj 2 useljava se 1966. U Zagreb pristižu kranovi, miješalice, brigadirska pjesma ,gradi se potpuno novi grad. S lijeve strane autoputa niču nova naselja a s desne tvornice. Iz svih krajeva dolaze stručnjaci, radna snaga i s njima klinci. Knežija je bila lijepa, mistična ,kao prostrt zeleni tepih svojih poljana sve do Save. Mladost ovog grada je već 1961. uzela lopate u ruke i počela graditi nasip sluteći poplavu. Jedna predivna slika glazbenika Ivana Banfića iz 1961. snažnog, zgodnog, mladog kako uz nasip simbolizira tu želju da Zagreb bude najljepši. U jednoj ruci lopata u drugoj gitara. To je posebno bilo prisutno uz Savsku cestu s obje strane. Na Trnju Mlinarec, Zubo, Hus, Piko, Šonc, Vojko….a kasnije to još organiziranije vodi Veljac Vičević ,Šavac,Vukia na Knežiji klinci Koce Gečević, Branko Knežević Kneža, Črnogoj, Slaming….. Vjesnik je otvoren 1972. i to je presudna snaga koja je gurala Zagreb ka Univerzijadi i vrhuncu razvoja grada. Tu negdje 500 metara od Vjesnika bio je Omladinski klub Knežija. Skromna potleušica kupljena od obitelji Prebeg. Bili su to pouzdani mladi ljudi u tišini grada koji se bori. U mojoj zgradi i u Omiškoj 8 bio je centar zbivanja. Budući značajni ljudi pokreću neki kotač povijesti. Jasna Mihalinac, Brane Tica, Danijel Popović, a u malom trošnom klubu vrvjelo je od aktivnosti. Radman, Herlja, Drenka, Koce, Kneža, Glasnovići, Palići, Vaha, Škrga, ma zaboravit ću mnoge. Svi su bili oslonac društvu i državi. Od najjačih su formirane redarske službe Mome, Olio,Đoko, Nikica,….Dizali smo jedni druge kroz koncerte, turnire, karijere i veselili se mladima koji će biti bolji od nas. Roditelji su radili, slabo je bilo vrtića i mjesta za boravak. Danas mogu reći da su ti moji dečki najbolji good i bad gays,zavisi što se nudilo. Kroz ovo saće letjele su mnoge vrijedne pčelice i bilo je meda. Danas gledam klinci pale to saće. Prave zgarište od najljepših sjećanja. Nisu to klinci već jako odrasli i zli zloupotrebljavaju društvene mreže i uvlače mlade u izazove strave. Odlikaši zapalili Vjesnik. Dali je moguće? Nije. Možda njihov čik ali ludilo je tuđe.
Vraćamo se na postavke. Na novo saće ,šuplje i prazno. Tko je kad suzu pustio kad izgori shopping centar ,benzinska, CIOS, otpad ali kad gori budućnost to je zabrinjavajuće. Ide jesen Sava je sve veća ,razmišljam da negdje nasip popusti i da onda netko uzvikne Za dom spremni i počne graditi nasip i digne novi grad koji će imati 2 milijuna stanovnika ,sve hrvat do hrvata,srbin do srbina, bosanac do bosanca a pri dnu Kinezi viču još liše,još liše. Naš problem je višak diploma a manjak odgoja i znanja. Mi imamo zdravu mladost al im nudimo vojničku plaću da idu negdje poginuti pa da ih mafija u dijelovima proda. Ako imaš što zapamtiti, za čim biti nostalgičan živio si i bio bogat, a izgleda da smo svi nostalgični osim mentalne sirotinje.