.

Kad mislim na dane prošle iz davnina

I na svu svjetlost u nama, što sijaše u dubini

Jer mlada ljubav oblake ružičastim čini

I zlatom okruni prosjačkoga sina.

.

Kad mislim na gradove, na ulice slavne,

Koje zaneseni, s rukom za ruku, proletismo zajedno,

Svi oni vodiše u zemlju jednu,

Zemlju u koju put zaboravismo davno.

.

Sad već stražari odlučni pred vratima stoje,

I krunu nam iz kose oduzeše,

Sivi je oblak što ružičast bješe

I sva ta svjetlost, to svjetlo u nama nestalo je.

.

Ti je još samo u snu vidiš blistavu i jasnu.

-Dok ja osjećam već, kako naši dani gasnu.

.