Večeras sam s Ćerom bio u “Kavkazu” uz pljuge i pivo,
raspravljali smo mnoge stvari i kužili svijet.
Kažem Ćeri da smo stranci kao što to i Camus reče
Usamljeni marginalci, polusvijet…
(Po B. Štuliću, Usamljeni knjiški ljudi)
Galerija Kraluš, otvorenje: 3. 12. u 19,00h, Vatrogasna 3. Sv. Ivan Zelina
Ciklus ocrtavanja Camusova ”Stranca” portretnim sivilu ekspresionističke redukcije slikara Krunislava Stojanovskog svjedoče o izmaku ili prijelomu koherencije između urbanog i egzistencijalnog. Zato ”komentari dotrajalog svijeta” kako cijeli ciklus imenuje sam autor i njegov kritičar Eugen Borkovsky, jesu komentari civilizacijske strave, iste one kakvu u hrvatskom slikarstvu nalazimo kod još šezdesetih kod npr. Ive Friščića i njegovim radovima koje spekuliraju o ”rascjepu stvaranja”. Kao i onda i kod Stojanovskog se pojavljuje nastojanje da se zabilježi razlog ”sjajne nesigurnosti” kad se postavi pitanje,”gdje smo” ili što ”je to sve oko nas”. Dok je nekadašnji slikar još bio utopijski i nadrealno senzibilan i posezao s crvenilom kao vječnom, mitskim životnim koloritom, Stojanovski savršeno osjeća suvremen ”grč materijala” pa stvara kolaže medijski dominantnih i globalnih parola. One su doduše posve suprotne intimističkim citatima iz Camusova ”Stranca” koji stoje ispod sivih crteža kao antrfile i tako naglašavaju dihotomiju između individue i zajednice (medija), te umjetnika i svijeta.
Kobna otuđenost potvrđena je instalacijom giljotine, reprezentnim predmetom i simbolom vladavine modernog Levijatana zasnovana na staroj rimskoj mjenji kako je čovjek čovjeku vuk, te stavu da smo svi mi ustvari stranci u vlasti nemilosrdna i nevidljiva suverena. Giljotina koja je bila fatalna za Camusova junaka Mersaulta u viziji Stojanovskog dobiva nadopunu. Ona je fatalna za knjige, ljudsko znanje, jer njihovim obezglavljivanjem um oslobađa svih funkcija, pa jedino što nam preostaje jesu tek krhotine porazbacane prostorom.
Cijeli ciklus dio je većeg umjetničkog projekta kojeg je umjetnik nazvao ”Zoon politikon” (politička životinja, po Aristotelovoj definiciji čovjeka kao ”biće zajednice”).
marijan grakalić