Perverzija

Nakon rituala ljubaznosti, himne uličnih svirača, mrava,
cvrčaka, izumiranja slabijih, izumiranja jačih, uz psovke
pobrojavanja preostalih, naprednih i izgubljenih,
nezaposlenih i prezaposlenih, pravednih i još pravednijih,
radi svog sklada, daju mi titulu stranca, brojača koraka duša,
pa nazdravljamo tome, pa zagrijavamo atmosferu, ovo je
reality, muzika je glasna, glasni smo i mi, vruće je, svlačimo se,
počinjemo s orgijama, revolucija je govor tijela, mislioci
će doći kasnije, ako komunikacija postigne neki cilj,
izmjenjujemo se pa se zamjenjujemo, položaje znamo,
čovjek je riječ u mesu, i samo mijena jest stijena, tko je gore
taj je dolje, tko je lijevo taj je desno, svi smo u sredini,
između nečeg što je knjiga. Knjiga. Knjiga gluposti.
Nervoze. Frustracija. Plitkih želja.
Vulkanskih ostvarenja što svršavaju u tunelu tuposti.
Muzika je glasna, nazdravljam instinktu, inteligenciji.
Daj, probudi se, razbudi me, molim te, daj da vidim svjetlo
lampi, lubanja, lustera, duša, svijeća, reflektora!
Muzika je glasna, eksperiment je u tijeku, preplivavam rijeku,
sloboda je na drugoj strani, sloboda je sloboda je sloboda je
okrenuti se na drugu stranu i…
Neko vrijeme skačem s grane na granu, život je živ, zbunjujuć,
začuđujuć, ali i iscrpljujuć, sumoran.
Neko vrijeme, neko vrijeme.
Udaraju me svojim slikama svijeta kao maljevima.
Slikama, šablonama.
I zasipaju kamatama čavlima, crnim humorom,
pribijaju o zid s kojeg susprežem smijeh,
moguću uvredu, grijeh. Pretvaram se.
Uživljavanjem u situaciju pokušavam se
domoći plijena stvarnosti, bar istine za osobnu upotrebu,
prazna sam, kognitivno zaostala
za nečim što je trebalo doći i preobraziti me.

Napomena autorice o radu na videu: 

Video za pjesmu „Perverzija” nastao je od dokumentarnog materijala, snimki s dva važna javna događaja gdje se puštala naša himna. Jedan je bio na dočeku reprezentacije rukometaša na Trgu nakon uspjeha na Svjetskom prvenstvu, a drugi na Paradi ponosa na Ribnjaku. Dakle, ista himna je nosila različite sociološke i političke konotacije. Himna s Trga bila je snimka popraćena nacionalnom euforijom dok je himna s Ribnjaka pak bila izvedba u živo i njome su se slavile vrednote Ustava oko ravnopravnosti, što je jako bitno za LGBT zajednicu kao manjinski sloj društva koji traži svoju afirmaciju.

Nakon rada na terenu gdje sam – stiješnjena u gužvi - brinula o poziciji kamere, snimke sam analizirala te izdvojila prizore s himnom. Te različite izvedbe različitog naboja sam kombinirala tako što sam ih narezala i spajala, radila mix naizmjeničnih isječaka u brzom tempu. U dvije trećine video teče normalnom brzinom pa tu himna ima određeni patos, bez obzira što joj prisutni (osobito na Trgu gdje su nacionalno ponosni građani) ne iskazuju poštovanje kako se to zamišlja u protokolima, nego žamore i dovikuju se, no – u završnici, zadnjoj trećini – stavljam ubrzanje uslijed čega dolazi do efekta groteske, a što je bitno kao kontrapunkt mojoj pjesmi u kojoj se zastupa princip individualnosti onkraj grupe većinske ili manjinske.