Ni mračan kao Cioran, ni sarkastičan i gorak kao Kraus, a ipak dubok, lucidan i vidovit. Ne zbraja čovječanstvu mane, niti mu kroji haljetak za “posljednje dane”, već naoružan humanizmom, nadom i hrabrošću, tumači svoju viziju, utemeljenu na početnim ljudskim vrlinama, koje su neprolazne. Ima odgovore na pitanja, spreman je na polemiku. Upozorava na pojam odgovornosti: prema životu, bližnjima, umjetničkom djelu, javnom djelovanju. Spreman je prihvatiti svoju sudbinu, ne postavljajući životu ultimatume sreće, lagode, povlaštenosti.

Govori jasno, odrješito, fluentno, slikovito, motivirajuće. Riječi teku kao planinski potok, brzaju kao bujica, zanose kao vir u koji slabi potonu. Kroz usta arbitra Petronija, izriče istine o izdaji, korupciji, paklu osiljenosti i pohlepe, te o krhkosti ljudske egzistencije: “Sve je moglo biti drugačije, / ali bez ponosa i bez ljepote. / Smrti moja, ja te pretvaram u pouku”. Školovani filozof, koji je najljepša svoja obasjanja ostvario u pjesmi. Odani prijatelj, stoik u padu i razočaranju, jak u obrani načela, nesposoban trgovati, sposoban izdržati. Udio pobune u ljudskom životu nameće se kao nužnost. Bez toga, sve je kompromis, mlitavost, odustajanje, životarenje.

Privilegija prijateljstva ostavlja tragove u našim životima. Neke pd njih, hodeći mišlju za VLADOM GOTOVCEM. ovih dana odgonetavam i čitam. Posao na koji voljno pristajem i koji me potpuno ispunjava. Zahvalna.

.