Ana Nikvul: RADOJKU JOVANOVIĆU DRAINCU PRED PRIČEŠĆE

RADOJKU JOVANOVIĆU DRAINCU PRED PRIČEŠĆE
……………………………………………………
imam nešto da ti kažem rade
o kako ćeš jednom od pesama da ozdraviš kad mene zaimaš
kad svi bratoubilački ratovi utihnu u dušama potomaka
ako je ikako moguće to
i kad se sve birtije pogase i kao mamuti nestanu
nestaće žara s kojim pijanac luta po ivici života
imam da ti kažem da tebe volim više nego sve u jedan koš prethodne umišljene zveri
što na moje srce jurišaju
a ja se ne dam i bežim i skrivam se u tvoje pesme
drhtim da me ne nadju
i ne oduzmu mi te i ne oduzmu mi me
jer kako ću posle odeljena
da ti jednostavno kažem
rade
ako si mi ti poslao ono pismo u kojem ne umiremo
ni kad mremo voljno
da slobodna sam našom biti
neću da se igram sa sudbom više
neću drugoga da tražim jer si mi nadjen u meni odavno
tih i nečujan kroz sve kletve sproveo me
da sad čvrsto stojim hladnoćom kamena
za dodire nesposobna
za opipljivosti uskraćena
za mekotu uplašena
rade
o kako ćeš jednom od pesama svojih da me ozdraviš
pa da se u odbolu sretnemo kao dve slamke
ispresovane slamke
u knjizi jedne devojčice koja se sprema
za prvo pričešće