Marijan_Polet_pripovijed_neobične_ludosti (Za pdf klikni na dvaput)

Autorska opaska uz priču ”Apokalipsa malo sutra, pripovjed neobične ludosti”

Te davne jeseni 1984, godine napisao sam u redakciji ”Poleta” u Savskoj ulici broj pet. Postojala je opća ideja da se nešto napiše o ”šminkerima” i ”hašomanima” koji su tada bili dvije potkulturne frakcija često viđene na tadašnjem ”Tabacco roadu”, naime na djelu Masarykove ulice između ”Blata” i Zdenca života na maršalovu trgu. Naravno, nitko nije očekivao priču, više se očekivao neki kulturološki ili sociološki tekst, barem tako je to zamišljao tadašnji predsjednik hrvatske omladine Stipe Orešković koji se tog jutra obreo u našoj redakciji. Kako bilo, ponesen idejom, natuknicama iz ”Knjige Abremlina maga” koju sam baš čitao i filmskim spektaklima poput ”Zvjezdanih ratova”, u sat dva napisao sam pripovijest koju je redakcija spremno prihvatila pa je odmah tiskana u prvom broju ”Poleta” i bila veoma zapažena. Budući da sam tada bio ludo zaljubljen u jednu ”Juliju” koja nije živjela u istom gradu kao ja, potpisao sam se kao ”Romeo” Grakalić, posve šašavo ali znajući da će novine do nje stići prije mene. Ah, ti divni dani mladenačke ljubavi…

No, vidi vraga! U rujnu ove godine nazvao me Edo Popović, koji je tih dana 1984. stigao u ”Polet”, a Čegec mu je u ”Quorumu kasnije objavio prvu knjigu. Razgovor je tekao otprilike ovako:

– Znaš onu tvoju priču iz ”Poleta” objavio sam kao svoju u jednoj mojoj knjizi priča.
Onu o ”Apokalipsi”, to je jako dobra priča.
– Zašto si to napravio, pa ti nisi napisao niti jednu riječ, možda si se dok sam to pisao vrzmao po redakciji, ali s tim nemaš ništa.
– Jebi ga! Nemojmo sad o tome gdje je i kako što nastalo.
– Nisi to trebao učiniti.
– Ma ne zajebavaj, osim toga, nisi je ni potpisao.
– To nije moguće.
-Provjeri.
– Ali ti je nisi napisao.
– Priča je dobra.

Nije bilo druge nego da objavim ovaj faksimil originalne priče onako kako je tiskana u ”Poletu”. Ne bez izvjesnog gađenja, cijela me ta stvar podsjetila na izjavu frontmena benda Boney M za jednog gostovanja u Beogradu. Kad su ga pitali kako mu se sviđa naša glazba, posebno ona od Bregovića, rekao je da voli slušati svoju muziku na našem jeziku. I ja volim čitati svoju priču kod Popovića, možda ga to potakne da i sam nešto dobro napiše.

Marijan Grakalić, former Romeo