Danas: Rođendan IVANA GENERALIĆA, doajena i rodonačelnika naivne umjetnosti, koji je podravski, gornjohrvatski prostor učinio “kultnim mjestom” na umjetničkim kartama Europe i svijeta. Započeo je priču koja traje do danas, čiji nastavci i okrajci vibriraju novim stvaralačkim energijama, pokazujući snagu tih moćnih korijena. Pišući o njemu desetak puta, pokušali smo izreći divljenje i poštovanje njegovoj samosvojnosti i samostojnosti. Tako u tekstu za “Modru lastu” daleke 1993. navodimo: ” Kao da se ispunila njegova davna najava iz 1959. kad je svoju slikarsku radionicu smjestio u seosko dvorište, postavivši stalak ispred bare s guskama i crnim praščićem, a postavivši u pozadinu, kao počasne goste, crvenu kravu, pirgavu kokoš i pijetla, što kukuriče na ogradi od prepletene vrbove šibe. I upravo će ga ti čuvari podravskih dvorišta, vjesnici zore, gizdavi vitezovi s bunjišta, proslaviti u cijelom svijetu.

Posvuda, od Pariza, Rima, New Yorka, do dalekih zemalja gdje sunce izlazi, zakukurijekat će Generalićevo golovrato i sjajnopero jato. Objavit će prodor izvorne ( ili naivne) umjetnosti u muzeje, galerije i privatne zbirke izbirljivih sakupljača umjetnina. Mnogo će samoukih seoskih i gradskih umjetnika krenuti njegovim putem, no on je , nedvojbeno, “general među majstorima kista”, i nikada nitko nije nadmašio njegovo majstorstvo”.

U svakom slučaju, imamo Ivana Generalića u galerijama užega i širega zavičaja, u knjigama, zbornicima, školama, u sjećanjima, i ne brinemo o tome, da bi mogao biti zaboravljen. Jedino ,bizarno je vidjeti kako ga se sjete u nekim merkantilnim, turističkim ili feštarskim situacijama, koristeći uglavnom usluge struke, dok se u međuvremenu, sva ta nomenklatura, politička, dužnosnička, školnička, svojih velikana uopće ne sjeti, niti je “iz svoje glave” u stanju napisati koji inspirativan, motivirajući redak o njima. Što onda sjedite u prvim redovima i umudreno žmigate kao semafori, kad se veliki ljudi spominju po dometima i zaslugama? . Ništa od toga ne odnosi se na vas. Švelec-tkalec gladi sijedu bradu, vragomeštri Bogu dane kradu. Od postanka do bijeloga danka.

Vi ste dosadni vrapci, koji se častite tuđim prosom, dok rođendane slave oni, koje bi i sam Meštar za stol pozvao, da se ponovo javi u jatu sličnih. I u tome je, zapravo, jedina nagrada i jedina prava čast.

F. G.