Pustila sam dan da teče kako želi, bez velikih planova i bez javljanja: Zavirivanjem na profil, vidim da ništa nisam propustila, baš kao ni na ekranu, gdje se poput trakavice vuku reprize dosadnih koještarija, nabožnog i profanog karaktera. Zato sam uzela listati revije i časopise, s velikim zakašnjenjem, uglavnom. Neki su još u originalnim, neraskidanim omotima. Zanimljiva je i sadržajna KNJIŽEVNA RIJEKA koju uređuje D. Grgurić, pravi zbornik od gotovo 300 stranica, s respektabilnim imenima. Ima još dobre poezije i krepke proze, što nije za odbaciti kao optimističnu spoznaju.

I dalje vjerujem u papirnata objavljivanja i izravni dodir s tekstom. U dnevnoj praksi, preferiram živ razgovor.”bistrenje optike”, zaokruživanje neke smislene teme, bez digresija i meandriranja, klišeja i ponavljanja. Bilo je odličnih knjiga ove godine, pa neće nedostajati literarnih konverzacija, barem u prvom tromjesječju. Budući da sam gotovo ovisna o glazbi i glazbenim pozadinama i podlogama, desetak brojeva po mojim tekstovima, od strane HAJRUDUNA DURMANOVIĆA i u izvedbi dueta Hajro i Vesna, najveći su prijateljski poklon do sada, u kome iskreno uživam. Fantastični crtač i ilustrator VANJA Onirik Vanja Urukalo, također je veliko osvježenje u virtuali.

Zahvaljujem svima koji su se trudili dati komentar i trag doživljaja za moje prozno-poetske tekstove, kojih će biti manje u dolazećem periodu, premda ne govorim o “zavrtanju slavine” u cijelosti. Ne pratim više amaterski segment pisanja i objavljivanja, no uz povremene “ulete” dopuštam sebi da se okazionalno iznenadim. Kao što sam već poantirala, sve ratne, poratne, nabožne i kičersko-domoljubne sadržaje skidam odmah, prije čitanja, iz preventivnih razloga. Isto se odnosi na idole i korifeje od blata, koje će prvi ozbiljan pljusak rastopiti, a zaluđena masa zamijeniti novima, ne imajući drugoga posla ni moralnih uporišta, što je zapravo žalosno.

Između dvije kave crtkarala sam nešto, nalik ilustracijama, a nazivi mi govore o čemu sam dubinski mislila: Vilenjak u Božićnoj šumi, Beskvasni kruh i svijeće, Previše očiju želi znati što je s nama, Plačem za tvojom kosom. Mislim da je smisao umjetničke kreacije da povremeno samom autoru postavi nužnu dijagnozu, što je i kako je s njim, u danu koji je izvana zamalo beskoristan, a zapravo kondicijski važan, jer umor i prezasićenost nisu poželjna stanja, da bismo prestupili u novo doba, novu godinu i novi svijet, kakav sebi i dragima priželjkujemo.

Živi bili i prava vrata otvorili! Tu sam negdje i ja, u blizini nečega što mi se čini važnim za daljnji opstanak.

.

26. decembra 2025. Flora Green