Ana Nikvul: Ispovet nad čašom punom peska

ispovet nad čašom punom peska
.
nisam bila sadržaj osunčanih morskih dana zime
nisam se držala za stepenišnu ogradu
dok sam silazila u tvoje misli
kao u večnost
nisam uzdrmala pesak niti usula čari privida u san dvoličnosti
nisam škripala po parketu
čak ni maslinovom granom
nisam tamo bila
tamo su bile grešne misli koje se vraćaju u noći napukle zreline
vrelinom laži uvijenih u ukrasni papir
kojim se pakuju slike za poklon skladištu
i srpa što spaja nedosanjanje snove sa izljuspanom sobom
nisam se pronašla u peni morskog meseca po površini vode
nisam počela da sumnjam
stvarna sam
a sve što je dosegnuto
spram grešne fantazije koju izaziva noć koja se vraća
pomognuta skrivenim tajnama koje bude odmrzute reze
postaje bledo
stvarna sam
u tome je mana
zato
odlazim puštajući te ispovestima papiru
koji sve zna i sve trpi
ja ne mogu