Suvremeni stadij društva često se smatra pedocentričnim. U fokus njegovih deklarativnih interesa smjestilo se dijete. Zajednica se proglašava skupinom prijatelja djece. Osviještenost o njihovim pravima promiče se na brojnim nivoima. Smisao raznih društvenih intencija razvija svijest o zaštiti i uvažavanju djece kao najvrednijeg resursa skupine.

Unatoč dobronamjernosti, doima se kako društveni poduhvati usmjereni djetetu, slučajno ili ne, ipak promašuju formalno postavljene ciljeve.

Primjerice, u zapadnim se društvima bilježi porast siromašnih među zaposlenima (više u radu Nestić, D.,Babić, Z., Blažević, S., 2015, Učinci minimalne plaće na zapošljavanje, proizvodnost i životni standard radnika u Hrvatskoj). Neimaština više nije vezana uz očekivane skupine (poput nezaposlenih) već obuhvaća i sloj radno angažiranih pojedinaca. Istovremeno, osmišljavaju se mjere, poput podijele besplatnih školskih udžbenika, kojima zajednica, uz to što osigurava ostvarenje univerzalnog prava na osnovno obrazovanje, nastoji i prevenirati deprivilegiranost materijalno depriviranih učenika. Iz istog se razloga (zaštite najsiromašnijih) političke stranke formalno usmjerene ekonomskom probitku najranjivijih, svojedobno zalažu za dijeljenje higijenskih uložaka djevojčicama školske dobi. Dok se odrasli nedovoljno materijalno nagrađuju za rad, reagira se na menstruacijsko siromaštvo njihove djece.

Kapitalističko-natjecateljski sistem zahtjeva znatnu posvećenost radnim aktivnostima. Utrživanje rada traži cijelo–životno učenje i rad na sebi. Doprinos obiteljskom životu, uslijed vremenske ograničenosti, postaje skučen. Skrb za djecu poslovno preopterećenih roditelja u zajednici snažnog ekonomskog napretka preusmjerava se na institucije kroz projekt cjelodnevne školske nastave. Neovisno o navedenom, i dalje se (pozivanjem na Konvenciju o pravima djeteta) društveno tvrdi kako su prvi i najodgovorniji za razvoj i odgoj djeteta njegovi roditelji.

Svakodnevna obasipanost pojedinaca sloganima ti to zaslužuješ i užitak je tako bitan oblika, nezaobilazna je i očigledna. Reklamno se sugerira kako je moment sreće skriven u momentalnom ostvarivanju želja. Umjesto nužnih uskrata, dobrostojećoj djeci se ugađa. Iskazi ljutnje, tuge ili frustracije ignoriraju se, sputavaju i potiskuju. Ipak,uslijed zakinutosti za prepoznavanje i očitovanje uobičajenih (teških) emocija i uskraćenosti za prirodan odnos, djeca (na roditeljsko iznenađenje) postaju kronično nezadovoljna, uznemirena ili emocionalno tupa. Kako bi riješila problem kojeg potencira, zajednica pomaže roditeljima pa osmišljava institucionalne (vrtićke) programe emocionalnog opismenjavanja djece (poput Paths ili Ruler programa).

Suvremena, sve-generacijska komunikacija odvija se posredstvom elektroničkih uređaja. Dostupni i nužni, nude atraktivne i dojmljive sadržaje. Svakodnevne interakcijske djelatnosti suvremenih Zapadnjaka (poput bankarskih ili poštarskih, čak i dućanskih), odvijaju se online. Tijekom nastave na daljinu, elektronički aparati postaju edukacijsko sredstvo. Nakon intenziviranja navike za njihovim svakodnevnim korištenjem, problematiziraju se načini obrane od ekranizma. Digitalni roditelji dužni su, kako savjetuju stručnjaci, poticajno i ohrabrujuće, ograničiti ekransko vrijeme svoje djece.

Status suvremenog roditelja, ukupno razmatrano, nije se mnogo promijenio od nekadašnjeg. Njegov je život sasvim srodan priči Grimmove koze. Majka koza (iz bajke Vuk i sedam kozlića) radi i stara se za djecu. Dosljedno ih podučava i brižno hrani. Hrabro ih brani i strpljivo savjetuje. Ipak, njih vreba vuk. Podmuklo računa na majčino odsustvo kao preduvjet svoje podle akcije. U početku, raskrinkava ga podučenost dobre djece. Ipak, na upornom putu prema cilju pomaže mu poštena zajednica dobrih građana. On kupuje med kako bi umilio glas. Korektan prodavač, samo-skrban oko vlastitih interesa, kalkulativno prima traženo za ponuđeno. Vuku nedostaje i bijela šapa. Iako se nećka, pod prijetnjom, mlinar mu daje brašno. Umjesto hrabrosti ispravnog, ustrašeno popušta pred zakonom jačeg. U takvom okruženju, zla zvijer lako postaje majčinski mila i nevino bijela, a nesretni jarići nadmudreni i pojedeni.

Svi, osim onog koji skriven u satu nije pregažen zlim vremenom i daje priliku braći da zaslugom majke budu spašeni. Suočena sa zvijeri, hrabra koza brani porod. No, u svom nastojanju ostaje sama. Za njezinu brigu i bitku, drugi ne mare. Poštenje korektne zajednice otkriva se kao puki formalizam.

Na posljetku, upitna je mogućnost kozlićeve ljubavi prema šutljivom svijetu? Može li se u okruženju namjernog slijepila stvoriti opće uzajamno povjerenje ? Ili samo-interesni akteri takvo opredjeljenje poimaju kao naivnu izmišljotinu. Grimmov odgovor jasan je i prilično aktualan. Mijena općih trendova moguća je od dolje, zalaganjem pojedinačnih majki i uključenih očeva koji će, na posljetku, obraniti kozliće od zajednice koja olako uzmiče pred halapljivim vukom.