Piše:: Michael Freilich
.
Posebni diplomatski izaslanik za međukulturalni dijalog i sjećanje na Holokaust,
Europska židovska udruga (EJA)
.
Uhićenje Nicolása Madura predstavlja više od dramatičnog obrata u venezuelanskoj politici. Ono ponovno skreće pozornost na dugo dokumentiranu i duboko zabrinjavajuću stvarnost: strateško partnerstvo između Madurova režima, Irana i Hezbollaha. Za globalnu židovsku zajednicu — a osobito za Europu — ta povezanost nije apstraktno geopolitičko pitanje, već konkretna sigurnosna prijetnja.
Godinama Hezbollah djeluje kao najučinkovitiji iranski posrednik daleko izvan Bliskog istoka. Njegove aktivnosti nisu ograničene na Libanon ili Izrael. Židovske institucije i pojedinci više su puta bili mete mreža povezanih s Hezbollahom diljem svijeta — od Latinske Amerike do jugoistočne Azije, a posebno na europskom tlu.
Europa je već osjetila posljedice. Bombardiranje židovskog kulturnog centra u Burgasu u Bugarskoj 2012. godine, u kojem je poginulo šest osoba, izravno je pripisano operativcima Hezbollaha. Od tada su europske sigurnosne službe razotkrile logističke, financijske i nadzorne mreže Hezbollaha u više država članica Europske unije, često prikrivene kao kriminalne ili humanitarne aktivnosti. Te mreže nisu uspavane; one postoje kako bi omogućile buduće napade kada to strateški uvjeti dopuste.
Venezuela pod Madurom odigrala je ključnu ulogu u omogućavanju tog ekosustava. Prema brojnim obavještajnim procjenama i političkim izvješćima, uključujući ona Atlantskog vijeća i američkih vlasti, režim je Hezbollahu i Iranu osiguravao financijske kanale, diplomatsku zaštitu, identifikacijske dokumente i logistički pristup. Ta je potpora omogućila Hezbollahu prikupljanje sredstava, kretanje operativaca, pranje novca i održavanje strateške dubine daleko od tradicionalnih poprišta sukoba.
Za židovske zajednice to ima duboko značenje. Hezbollah ne pravi razliku između izraelskih i židovskih ciljeva. Njegova vlastita retorika i operativna povijest pokazuju dosljedan obrazac: židovske škole, sinagoge, kulturni centri i vođe zajednica smatraju se legitimnim ciljevima diljem svijeta. Svaka država koja jača operativne sposobnosti Hezbollaha izravno povećava prijetnju židovskom životu na globalnoj razini — uključujući i Europu.
Slabljenje ili razgradnja osi Maduro–Hezbollah stoga predstavlja više od regionalne promjene. Ono pogađa ključnu točku u iranskoj globalnoj mreži, potkopavajući sposobnost Hezbollaha i Iranske revolucionarne garde (IRGC) da projiciraju moć, financiraju operacije i planiraju napade u inozemstvu. Iran i IRGC time postaju oslabljeniji, s reduciranom vanjskom infrastrukturom i suženim prostorom za djelovanje.
To bi također moglo potaknuti širi domino-efekt. Iran se već suočava s trajnim unutarnjim pritiskom, uz stalne prosvjede i rastuće nezadovoljstvo stanovništva. Gubitak pouzdanih vanjskih partnera poput Madurova režima dodatno ograničava sposobnost Teherana da stabilizira svoju mrežu posrednika u inozemstvu, potencijalno ubrzavajući unutarnje i vanjske pritiske na sam režim.
Iz židovske i europske perspektive, ovdje nije riječ o trijumfalizmu ili eskalaciji. Riječ je o prevenciji. Razgradnja državom podržane terorističke infrastrukture prije nego što se pretoči u stvarne napade spašava živote. Ona smanjuje operativnu slobodu organizacija koje su više puta pokazale namjeru napadati Židove gdje god mogu.
Svjetski mir i sigurnost Židova ne mogu se graditi toleriranjem režima koji služe kao sigurna utočišta terorističkim mrežama. Naprotiv, suočavanje s takvim savezima i njihovo razbijanje ključan je korak prema smanjenju globalne nestabilnosti i osiguravanju da židovske zajednice — u Europi i šire — mogu živjeti otvoreno i sigurno.
Prredio Romano Boković
