1.

Od najvećeg je značaja

htjeti drugačije htjeti

način na koji živiš

s one strane volje za užitkom

u ljudskoj, i suviše ljudskoj

potrazi za srećom.

2.

– Prva dogma identiteta i razlike u potrazi za srećom:

Ili si uključen u strategije genocida,

ili si isključen iz univerzalnosti ideje slobode

samousavršavanjem putem umjetnosti,

filozofije, gimnastike i meditacije.

– Druga dogma identiteta i razlike u potrazi za srećom:

Ili si temelj novog kulturnog identiteta

za rođenje tragične radno-ratne diskriminacije iz duha glazbe,

ili si humanizirana životinja za sebe u kapitalističkom bjesnilu po sebi.

– Treća dogma identiteta i razlike u potrazi za srećom:

Tri su momenta gubitka ontologijskog smisla

političkog odnosa čovjeka i zajednice

na kraju ‘Apokalipse bez kraja’

u ‘još-ne’ trijadi umjetnosti, ljubavi i igre:

Oholost, pohota i narcizam.

3.

Ono što je na početku maska, na kraju je esencija afekta zapovijedanja.

Ono što je na početku autonomija volje, na kraju je perspektivističko oko.

Ono što je na početku zatjev za stvaranjem protuideala, na kraju je lažno obećanje.

4.

– Prva refleksija egalitarnog imaginarija glasi:

Svaki život je najvažniji život.

– Druga refleksija egalitarnog imaginarija glasi:

Svi životi vrijedni su žalovanja.

– Treća refleksija egalitarnog imaginarija glasi:

Hvala pobunjenom erosu, jeste li za lekciju iz hrabrosti.

5.

Kamo nas vodi metafizika čudoređa? U buntovnu solidarnost manije?

U optimizam spiralne polisemije?

6.

Dolaskom na prazno mjesto razuma

došli smo do smrti jezika,

odnosno do točke kada se demokracija razumije praznom glavom

– kao vladavina kapitala,

uz obnovu religijskog, etničkog i identitetskog nasilja

svih protiv svih.

7.

– Prva spekulacija volje za dominacijom:

Trikovi nadzora i represije odgovaraju magiji filmskih trikova i specijalnih efekata.

– Druga spekulacija volje za dominacijom:

Otuđenje rada odgovara poretku koncentracijske paranoje.

– Treća spekulacija volje za dominacijom:

Fetišizam robe odgovara difuznim preobražajima inteligencije.

– Četvrta spekulacija volje za dominacijom:

Postvarenje života odgovara integriranoj halucinaciji uzvišene izgubljenosti u kultovima (s)ličnosti.

8.

Tvoja obmanjena osjetilnost

previše zaljubljena u stvarnost

‘militantno pacifistički’ luta

rizomatskom mrežom,

performativnih serijala tijela bez-organa.

Tvoj ‘drugačiji’ život je tvoje oružje!

9.

Sadašnjost ne postoji, ali djeluje, vječno prolazeći.

Postoje samo perverzne tendencije, konstelacije (sistemi kvaliteta),

potencionalnosti i intencionalnosti,

izopačenost i užitak (neprestanog obnavljanja života)

kao prvorazredno estetsko iskustvo.

10.

– Prva fantazma državnog monopola na nasilje:

Građani su prijetnja!

– Druga fantazma državnog monopola na nasilje:

Migranti su teroristi!

– Treća fantazma državnog monopola na nasilje:

Nenasilni neposluh je nasilje!

– Četvrta fantazma državnog monopola na nasilje:

Korupcija je najbolja obrana od korupcije!

11.

Tri su nepodnošljiva skandala parlamentarne demokracije:

– Svi su sposobni za politiku

– Svi su sposobni za Istinu diktature proletarijata

– Svi su sposobni za invencije novih političkih situacija – i brojanja onih koji nisu ubrojeni

12.

Politika je rijetka i sekvencionalna!

Do bljeska političke sekvence dolazi se identifikacijom mjesta ne-mjesta političke sekvence.

Do novog mjesta političke sekvence vodi političko eksperimentiranje

onog ‘više’ s onim ‘manje’ strategija ne-mjesta.

13.

Htjeti ‘drugačije htjeti’

znači polagati pravo na (ne)razumnu interpretaciju

‘jake’ i ‘slabe’ dobre volje.

14.

– Prva zapovijed hipotetičkog imperativa:

Nema kraja države bez kraja čovjeka!

– Druga zapovijed hipotetičkog imperativa:

Nema ljudskih prava bez prava životinja!

– Treća zapovijed hipotetičkog imperativa:

Nema feminizma bez ekologije!

– Četvrta zapovijed hipotetičkog imperativa:

Nema antifašizma bez antikapitalizma!

– Peta zapovijed hipotetičkog imperativa:

Nema pobjedonosnih kolektivnih akcija bez komunističke hipoteze na utopijskom horizontu!

15.

Zašto nam je uopće stalo do nužnosti služenja dobru, a ne do permanentne revolucije u ime slobode?

Ono spasonosno, u odsutnosti glasa kojim bi se vikalo, lažnost je suda, kada te svijet iznevjeri.

16.

Pa ipak, zbog nekih stvari isplati se živjeti:

– Zbog Lude ljubavi na prvi pogled

– Zbog Dvije ili tri stvari koje znam o njoj

– Zbog shizofreniziranja filozofije

– Zbog Novih sezona u paklu neprestane samokritike

– Zbog politike bez telosa ali ne i bez strategija otpora

– Zbog Alise u zemlji čudesa i povratka sebi

– Zbog dehijerarhizacija, manifesta, apstrakcije i teorijskih rasprava Ruske avangarde

– Zbog Zen nihilizma

– Zbog 4’33’’ u tri Stavka bez ijednog odsviranog tona

– Zbog iščekivanja Godota i crnog humora (crni humor je majstor iz Engleske)

– Zbog mirisa netom pokošene trave, kuhane riže, i prženog sezama.

17.

Kada bi se mene pitalo, najvažnija odredba kategoričkog imperativa glasila bi:

Čuvaj život, kako svoj vlastiti tako i živote svih drugih bića!

Zbog života nakon tijela, odnosno zbog života nakon – vječnosti u trenutku.

Sreća je nagrada za tragikomični susret sa samim sobom u Drugome.

18.

Herojska figura građanskog neposluha autsajder je bez svojstava, odnosno

‘herojsko nesvodivi singularitet nadolazeće zajednice zajedničkih borbi protiv otuđenja’

sintetički je filozofskopolitički ready-made:

– Beuysovog mrtvog zeca,

– Duchampovog pisoara,

– Malevičevog Crnog kvadrata na bijeloj podlozi i,

– Tatlinovog Spomenika Trećoj Internacionali!

Filozofija je prekid ‘normalnog’, a politika – rušenje ‘postojećeg’.

19.

Realno nije neprijatelj simboličkog,

Realno je artificirani delirij, a ne Lacanovo – Nemoguće.

Imaginarno je priprema za ritualne okrutnosti Realnog.

(ritualne okrutnosti bez kojih nema veselog samoukidanja sebstva)

20.

Sanjaš svoje heterokronije u budućnosti bez iterabilnosti Sada i Ne-sada,

Možda se jednoga dana probudiš u virtualnoj prošlosti – bez poniženih, bez mrtvih,

Možda se jednog dana probudiš u mnoštvu tjelesnih sadašnjosti – bez rizika solipsizma,

A možda i ne.

Jesi li spasila svijet, jesi li ga rastužila, ili barem nasmijala? Jesi li bila sposobna za jednakost?

Nikad nećeš saznati!

21.

Nikad nećeš saznati kroz šta sve sam morao proći da bih mogao – gledajući te

(ne)vjerovati u slučajnost (pre)poroda svijeta.

Ljubavna strast svakodnevna je borba na život i smrt protiv mogućeg rastanka;

(na njenom početku je Filozofija, a na kraju – Politika)