Izložba se otvara u četvrtak, 8. 1. 2026 u 19.00 sati. Galerija Kraluš, Vatrogasna 3. Sv. Ivan Zelina

Profesor Juraj Baldani pišući o Crnecovoj izložbi ”Tijelo žene” (Sesveta 1987.) naglasio je kako se radi o ”slikarskim zapisima pjesnika”. S druge strane književnik Ernest Fišer u tekstu o Crnecovoj izložbi ”Krajolici” (Križevci 1995.) naglašava kako izloženi akvareli posjeduju vlastiti slikarski rukopis, te djeluju nestvarno.

Upravo su te dvije teme, tijelo žene i Prigorski krajolici dva bitna sadržaja Crnecova slikarstva., ustvari izraz njegovog unutarnjeg umjetničkog imperativa, dakle, zrela i domišljena slikarska transpozicija. Ne radi se tu tek o površnosti, ljubavi prema kraju i ženama, već o potrebi da se ispuni praznina, kako slikarska (bijelo platno) i životna, to jest doživljajna u jednom dijalektičkom odnosu. Tijelo žene dinamična je predstava erotskog imperativa kojeg prati razlijevanje boje, finoće i nježnosti slikarskog dodira što oblikuje prostor djelujući gotovo nestvarno. S druge strane krajolici, kleti, brežuljci, crkvica, zaselci umirena su koloristička ekspresija koja ispunjava pasivni svijet, posve suprotan aktivnom modelu koji prati ženski figuraciju. Smirenosti i akvarelni pigment

ovdje prepoznatljivo oblikuje figure i prostor također sadržavajući potrebnu dozu neodređenosti kako bi s stekao dojam nestvarnosti kojeg imamo i u aktovima.

Takva Crnecu svojstvena stilizacija, plošniji izraz, kasnije u aktovima čiste i intenzivne boje i izdužene figure ženskih likova, stvara prepoznatljiv ritam strukture slike, otkrivajući u pozadini unutarnji pjesnički jezik bitan za intimno razumijevanje svijeta. Kompozicija slike posjeduje svoju poetsku logiku, bez obzira na ponekad reduciranu modulaciju figure ili grafizam u kasnijim djelima. To pak ne umanjuje slikarsku spontanost i poetsko nadahnuće, što je osnovni znak slikara Zlatka Crneca i suština umjetničkog doživljaja kojem svjedočimo.

Marijan Grakalić