TRI NOVE KNJIGE ALEKSE ĐUKANOVIĆA

u Hrvatskoj i Srbiji

Koncem prosinca 2025. opatijski nakladnik »Shura Publikacije« publicirao je u Hrvatskoj Izabrane novele Alekse Đukanovića u dva sveska, s izborom od devet novela – a istodobno beogradski nakladnik »Presing« tiskao je u Srbiji, u džepnome izdanju, izbor iz autorove kratke proze: Laboratorijum: »Izabrane priče 2015.–2025.«, koji sadrži šest kraćih proza nastalih u prijašnjem desetljetnom razdoblju.

Laboratorijum je dvadeseta Đukanovićeva knjiga.

Đukanović – koji je dugogodišnji suradnik Politikinog Dodatka »Kultura, umjetnost, znanost« (u kojem je od 2020. publicirao nekoliko desetaka prikaza, kritika i drugih književnih tekstova) – posljednjih je godina nagrađen, među inim, s nekoliko domaćih i stranih nagrada za tekstove izvorno objavljene u Politici: za kratki esej »Četrdeset pet Golužinih godina« – dodijeljena mu je Prosvjetina nagrada »Boško Milovanović« za 2022. (Bosna i Hercegovina), za esej u prevodu na engleski jezik »O magičnoj prozi Zorana Živkovića« – dobio je Međunarodnu književnu nagradu »Naji Naaman« za 2023. (Libanon), a u jesen 2025. u Italiji nagrađen je prestižnom »Talijanskom Nacionalnom počasnom nagradom Franz Kafka« (Premio Nazionale Franz Kafka Italia – Premio Onorario) za posebnu angažiranost i rad na području kulture i umjetnosti, između ostaloga – i za djela o književnosti i umjetnosti koja su prethodno periodično publicirana u Politici, a zatim fragmentarno ili u cjelini prevođena na engleski i druge jezike.

– beogradska Politika,

19. siječnja 2026., str. 12

* * *

»Laboratorijum« predstavlja jedan presjek Đukanovićevog pripovjedačkog stvaralaštva u proteklom desetljeću. U desetljetnom razdoblju 2015.–2025. autor je napisao nekoliko desetaka priča, novela, noveleta, kratkih proza, crtica i drugih proznih oblika, a u ovome džepnome izdanju dan je izbor od 6 kratkih priča, novela i proza. Pojedine proze ​​izvorno su publicirane u književnoj periodici, u renomiranim književnim časopisima, izborima i na web-portalima za kulturu, umjetnost, književnost i društvena pitanja u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sjedinjenim Američkim Državama i dr. Đukanović je iznimno plodan stvaratelj ne samo u pripovjedačkoj prozi, već i u poeziji, kritici (književnoj, filmskoj, kazališnoj), esejistici etc., pa ove proze u najširoj kritičkoj recepciji nisu samo priče već i eseji, osvrti i temeljita kritička zapažanja o mnogim društvenim, povijesnim i religijskim anomalijama, to su također i parodijska, kozerska mikro-djela u kojima dominira suptilni gogoljevsko-hašekovski humor. Đukanovićeve novele i kratke priče u ovome izboru donose ne samo tematske i imaginativne novitete na aktualnoj postjugoslavenskoj književnoj sceni, već i jezične. Autor je ponovno napisao neke proze iz ovoga izbora, provodeći njihovu sveobuhvatnu jezičnu, a time i stilsku transformaciju, miješajući u ovoj knjizi jezične varijante kao iz hrvatskog i srpskog govornog područja tako i iz drugih dijelova postjugoslavenskih područja gdje se govori jedan te isti jezik, bez obzira kako ga nazivali.

Prva proza, »Laboratorijum« (2015.), parodijski je opis Gogoljeve agonije 1852. godine; »Ahasverus« (2017.) je »jednominutna« priča ispripovijedana u tradiciji europskoga impresionizma koja tematizira srednjoeuropskog i balkanskog čovjeka 19. i 20. stoljeća u njegovim kafkijanskim i hašekovskim životnim labirintima; treća noveleta, »Izvještaj o Gogoljevoj smrti« (2019.), intrigantan je »blitz-roman« u ključu magičnoga realizma; »Rim« (2021.) središnji je ulomak dulje novele »Pali inkvizitor«, koja tematizira suvremenu crkvu i njezin faustovski pakt s nečastivim – za koju je Đukanović dobio »Prosvjetinu« književnu nagradu »Zvonimir Šubić« za 2021.; peta proza, »Karneval žohara« (2022.) – groteskna je novela napisana gotovo stilski i poetički u dramskoj maniri Ionescove »Ćelave pjevačice« te je neizravni »nastavak« dviju Krležinih poznatih novela iz velikoga glembajevskog ciklusa (»Svadba velikog župana Klanfara«, 1929. i »Klanfar na Varadijevu«, 1930.) i autorov osobni hommage velikanu naroda Srednje Europe i Panonije Miroslavu Krleži – za koju je Đukanović 2022. nagrađen jednom od nekoliko godišnjih Književnih nagrada »Tragom Nastasijević« za prozu; posljednja priča, »Pokoj vječni daruj im, Gospodine« (2023. i 2025.) kraća je novela napisana u književnoj tradiciji povijesnoga ekspresionizma i secesije, u kojoj dominiraju neogotičke refleksije s paraboličnim lajtmotivom: Memento mori!

___

»Izabrane novele« u dva sveska, u izdanju opatijskog nakladnika »Shura publikacije«, donose također sve ove gore pobrojane proze, te još i sl. novele: »Anabaza Jozefa A.« (2017.) – novelu koja jest parodični alternativni prozni sažetak »nove varijante« Kafkina »Procesa«, »Poduhvat gospodina Tula« (2017.) – poetički i tematski posve hašekovsku prozu, »Wagnerov preludij« (2017.) – kratak »pikarski« noveletski zapis sa suvremenim umjetničkim i društvenim mikro-motivima, i »Rekvijem za Habsburgovce« (2023) – socio-povijesnu prozu o posljednjim danima K. u. k. monarhije.

Jedan broj novela napisan je hrvatskim a drugi dio srpskim književnim jezikom.