Kad budeš stara i sijeda, uz kamin i tišinu,

Primaknuvši se bliže, uz vatru kunjajući,

I čitajući sporo, za vidom tugujući,

Koji je nekad kroz sjenu prozirao dubinu.

.

Koliki su te ljubili u dražesti i sjaju,

Ti koji ljepotu vole ili na hladno pušu.

Ali jedan je ljubio pokloničku ti dušu,

I sve žalosti koje obraz naružiti znaju.

.

I prignuvši se gdje je rešetka užarena,

Žalostivo ćeš mrmljati kako ljubav umine.

Proskita malo, pa klizne vrhovima planine,

I u vrevi od zvijezda ostade tako skrivena.

.