Sve je to tako daleko: ona kola na drumu,

Željezni okov kotača, kuckanje takta.

Kuhinja koja miriše po pekmezu i rumu,

Ferije ljetno i krasta s dva oguljena lakta.

.

Sve stvari s mirisom plijesni: podrum i tavan.

Knjige u svakom kutu, na mlijeku pjena.

Večer uz škuro svjetlo, razgovor vodoravan.

U vlaku propuhanom, ljubav zaboravljena.

.

Fine antilop čizme, Radio Luxembourg noću.

Umjesto užine kiosk: po strip i cigarete.

Izlijetanje iz gnijezda u sibirsku hladnoću;

U pjesmarici riječi-patetične konfete.

.

I sva ta putovanja kroz rasprsnute slike;

Pisma, koja su bila naš zlatovez na svili.

Potraga duga za Licem, koje mijenja oblike,

U rudnik silazak noću: snovi o zlatnoj žili.

.

Što me ubrali nisu ko divlju trešnju s grane?

Pas zavija na Mjesec, koji nad rijeku svrati.

Nitko ne ostaje isti, kad srce u istini stane.

Sve je to tako daleko… Ne želim da se vrati.

.