”Samoća je ono bez čega se ništa ne može učiniti.” (Marguerite

Duras)

Na ovoj Zemlji gdje u pepelu napučenom pukim pukom tinja

prolazno Ništa, sablasno pusto, Anka Žagar plete toplu vunu,

toplu paučinu za novo ledeno doba na kojoj piše da se ono

bitno nikad nije napravilo hitno.

i na kraju dobra vijest: nije više moguć ni brijest ni

mrijest tamo gdje se zlatna ribica gubi u praiskonskoj

šumi tiho kao rijetka knjiga. ikra više nije iskra. epigrami

satirom satiru noć u Noći knjige. nitko više ne umire

dostojanstveno. i tako vječno pjevaju šume i prašume.

u knjižnicama studenti online kupuju lines, bijele crtice

koje stižu perolakim zrakoplovima kompanije Croatia

Airlines. tišina na policama uzbuđuje crve. jedu sve stranice

od zadnje do prve. siti i obrazovani šapuću o kolosalno

kvalitetnom kulinarstvu kulturne industrije kulture niz koju

se cijedi gnoj zvučnog nadimka Noj. za to vrijeme čistačica

Šarlota, igračica skraćene matematike bijede, lota, čita

o blijedoj vatri Vladimirovih djevica, o pukotinama dubine

duboke tmine. u to vrijeme njena šefica Anka luta brazilskim

amazonskim kišnim šumama u kojima raste voćna poezija.

internacionalni naziv za to voće jest evergreen, tekst sočan,

uvijek zelen, uvijek fin. svi domoroci Anku zovu Tragačica

Anka Brazilijanka umjesto Brazilka. noć pada i danju, dok

Anka, uz Emily D. najveća pjesnikinja na planetu, svoj laki

laptop ima na panju. na njemu tipka tihotapke koje nisu za

papke. zlato curi iz njezina mozga. samoća je povlastica

bogata duha. ravnodušnost je miran mir u duši. to je najjača

emocija na tržištu bitka i bića. tišina svaku noć u ponoć stiže.

želi svemoć poezije dobitnika gubitka. reci sebi volim te. reci

da je tišina svemoćna tek onda kada je suha kao smokva,

kao ravnodušnost psa u predvečerje. zagrli Sunce, gipku

vatru. pred jutro, koje je već sutra, a prije prvog putra,

širom zatvorene oči psuju svjetlo. ako vidiš samo jedan

cvijet, vidio si cijeli svijet. zaključak snažno bukti: najveća

prednost samoće jest tišina koja ručno no bučno slavi stih.

svaka zdrava psiha živi od stiha. bog je maleno skretanje

u nemoguće. amen. tko je bez stiha, neka baci kamen.

kamenje pljušti sa svih strana. i tako, dok bezbožne knjige

gore u paklu, u Aleji velikana leluja se svaka aleluja.