Zanimljiva mi je, a i stripofilski, pa i kulturološki je originalna i primjerena (kvalitetna) kampanja koju na drustvenim mrežama vodi Iztok Sitar za svoju novu knjigu “Dan kada je strip postao umjetnost”.

Iztok je jedan od najvažnijih slovenskih stripaša od raspada Jugoslavije do danas. Osim po svojim provokativnim i angažiranim autorskim stripovima, koje i scenaristički osmišljuje, dramaturški ih postavlja, plus što ih i – crta, u kulturnoj javnosti svoje dežele i regije poznat je po knjizi “Zgodovina slovenskog stripa”

koja je dosad imala čak dva izdanja.

Naravno, važne su i njegove tematske strip-izložbe, poput one ljubljanske iz 2019. “Pod rdečo zvezdo”.

Poznavajuci Iztoka pretpostavljam da ce kao “dan” kada je strip postao umjetnost proglasiti neki datum (ili godinu) koji ce biti vezan za slovenski strip, makar je iz najave očito da se njegova knjiga bavi stripom u Jugoslaviji. Naravno, postujem i respektirsm njegov, kao i svaki drugi lokal patriotizam…

Za mene, koji sam prije svega “klasičar” (koji, recimo, na vlastitu listu deset naj-filmova svih vremena stavlja “Kuma 2”, “Imitaciju života”, “Sjenku sumnje”, “Rio Bravo”, “Dvostruko osiguranje”…), nema – dileme!

U Hrvatskoj i u (Kraljevini) Jugoslaviji dan kada je strip postao umjetnost je 12. svibnja 1935. – kada je u zagrebačkom dnevnom listu “Novosti” objavljen prvi nastavak “Vjerenice mača”, stripa Krešimira Kovačica (scenariste) i Andrije Maurovica (crtača).

U svijetu – 15. listopad 1905.

je dan kada je strip postao umjetnost. Toga dana, na stranicama “New York Heralda”, dogodio se prvi susret čitatelja s “Malim Nemom u Zemlji Snova” Winsora McCaya.

Oba stripa su nastala u tzv. “pionirskom razdoblju” stripa, kako u Sjedinjenim Državama, tako i u Hrvatskoj. Oba stripa su autenticna remek-djela devete umjetnosti. Oboje umjetnika su ta dva stripa kreirala u četvrtom desetljecu svoga života.

I da ne zaboravim, nadam se da ce knjiga Iztoka Sitara imati i svoje hrvatsko ili barem srpsko izdanje.