Angela Bonacin: Duši
DUŠI Dišeš kao kap krvi na prstu djeteta Na koži koja miriše na predaleko podneblje Iz njega si rastjerala sve…
DUŠI Dišeš kao kap krvi na prstu djeteta Na koži koja miriše na predaleko podneblje Iz njega si rastjerala sve…
LOM (Ireni) Završava li tako da shvatiš da nemaš svoj grad Nikoga i ništa što bi opjevao Dok odzvanjaš cipelama…
NA PUTU U sklopljenim očima na krevetima trenutaka Sa sklopljenim dlanovima koji čuvaju moć Mogu te zazivati da me pronađeš…
Piše: Angela Bonacin Ljudi… Prosudbe i došaptavanja neprekidno. Kao da je bitno osvrtati se. Gore polja neiskorištene mašte. Nešto nas…
Piše: Angela Bonacin Što je umjetnost? Čemu umjetnost? Za koga? E da, postoje riječi o kojima sve znamo ali ipak…
Za ljubav zbog koje uvijek ostajemo sami Šuškaju cvjetovi iz vrta Priče za laku noć i vještičje čarolije Na blatnjavom…
Ružin pupoljak Ona nas čeka Ili se svemu smije ponekad nabije loptu preko puta Kao Mjesec u noć koja ne…
Pjesma smaknutih Na suncokretima U suhom i zamišljenom vremenu Gdje miriše nebo I jedu se grozdovi Gledamo južnjački Kako se…
Piše: Angela Bonacin Lebdimo u dašku vjetra – moja duša i njena misao. Danas ću namjerno preskočiti pitanja. Ne zato…
Piše: Angela Bonacin Trebalo mi je vremena da se domislim što su to uopće idoli. Iskreno, pretjerano uvažavanje drugog ljudskog…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.