Dorta Jagić: TIJELO JE KAMEN
TIJELO JE KAMEN od kreveta do neba svi ga čavli i latice udaraju, sve boli. među kamenjem, nema tako teškog…
TIJELO JE KAMEN od kreveta do neba svi ga čavli i latice udaraju, sve boli. među kamenjem, nema tako teškog…
VJERA SJEVERA Sa zvijezda i debelog svjetionika truni se led. Ima oštar okus po stvoriteljevoj prašini. U drvenoj kolibi sjedi…
SMRT U MILANU Neki ljudi su zlokobno lijepi kao glas Marlona Branda kao aristokratske umobolnice, kao noćna bukova šuma, srednjovjekovne…
Mata Hari Zašto da sjedim društveno beskorisna ovdje u gorju na karauli. Ja sam ipak par sati dnevno ambiciozna. Idem…
Šećem periferijom, bez kišobrana kao oružja, i nagazim svako malo na skrivene mine studeni. U očima prolaznika, suputnika, na pročeljima….
Piše: Dorta Jagić U nedjelju sam, pripremajući ručak, duboko zarezala prst dok sam sjeckala luk. Za nekoliko trenutaka razlila se…
Piše: Marijan Grakalić (Krajem svibnja kolegica pjesnikinja Dorta Jagić i moja malenkost sudjelovali smo u manifestaciji ”Majski dani knjige” koje…
JESENJA STABLA U SOBAMA noću na gornjem gradu u vlažnim spavaćim sobama iz raspuklog parketa rastu kao baobab golema porodična…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.