SVA TA GOSTOVANJA PO MALIM GRADOVIMA
ništa mi dobroga nisu donijela
sva ta gostovanja po malim gradovima
uvijek sam se vraćao bolestan
zbog čekanja na jutarnje vlakove i autobuse
i sjećanja na dječje zube po wc-ima,
sve te djevojčice
nisu bile jače od čekanja
na jutarnje vlakove i autobuse.
noći provedene uz stolni nogomet sa gazdama
noći uz biljar i pikado
noći sa ženama od 50 godina
noći sa njihovom šminkom na ustima,
uvijek su imale kilograme ruža na usnama
i uvijek sam povraćao zbog te šminke –
puno rjeđe zbog piva…
one nikada nisu kupile moju knjigu
uvijek su mislile da je dovoljna
njihova šminka,
nije bila dovoljna:
nikad nije bila.
sve su bile razvedene i sa stanom
njihova prošlost obješena u ormaru
davala im je snagu za mene
a ja sam povraćao po kolodvorima nakon njih.
okej, bilo je i lijepih trenutaka
uvijek su me dočekivali sa plakatima
i uvijek je uvodna riječ bila moćna,
a onda bi sve krenulo svojim tokom:
pjesme uz pivo
pjesme uz vino
pjesme uz cigarete
pjesme za publiku koja odlazi
pjesme za zaborav.
i opet je sve išlo svojim tokom:
policajci traže ličnu i razlog zašto sam tu
nisu znali što bi sa mnom,
a nisam znao ni ja.
sve je išlo svojim tokom:
kondukteri
glavni kolodvor
tramvaj koji nikad nije došao
povraćanje
spavanje
glavobolja
i novi dan.
nikad mi nisu ništa dobrog donijela
sva ta gostovanja po malim gradovima
veliki pjesnik iz Zagreba
je bio u vašem gradu
i sutra možete u školu
sutra možete na posao
sutra možete u pizdu materinu
što se mene tiče,
vjerojatno ćemo se opet vidjeti
za godinu dana.
(Milan Fošner, zbirka ”Užasno vam je
dobro, 2005., slikovnost: Tarkovsky)

