Piše: Edit Glavurtić
Ja sam dijete s otoka, i to je utisnuto u mene poput pečata.
Koliko god vremena prošlo od mog djetinjstva, ja prema vodi i dan danas imam sasvim drugačiji stav od nekoga tko je odrastao na kopnu, gdje je vode bilo u izobilju.
Na otoku su zalihe bile strogo ograničene.
Rijetko je tko imao “gustrinu” ili bunar u dvorištu, po vodu se uglavnom odlazilo na “Lokvu”, veliki bunar u kom su se opskrbljivali svi mještani.
Vodom za piće, vodom za čišćenje i kuhanje, pranje robe, kupanje i zalijevanje malenih vrtova. Na “Lokvu” se odlazilo najmanje dvaput dnevno, pratila sam mamu i babu koje su svaka nosile dvije pune kante (ili sića), u rukama i na glavi, a i ja sam imala mali sić, iz kog sam redovito više prolila nego donijela kući.
Ne treba ni govoriti da je “Lokva” bila veoma frekventno mjesto, uvijek se tu moglo nekoga susresti, izmijeniti i doznati pokoju novost. Kao malu zadovoljštinu za ono dosadno, naporno i mukotrpno tegljenje vode do kuće.
Jednom u nekoliko tjedana dolazio je iz Splita veliki sivi brod koji je dopremao vodu – velika, dugačka, debela siva crijeva provodila su je od broda do Lokve dužinom cijeloga mjesta, a na mjestima na kojima je crijevo napuklo cijedili su se potočići slatke vode kojoj smo se mi djeca radovala.
To je bila jedina mogućnost da se vodom igramo, i u njoj iz čistog uživanja namočimo noge, pa je oko toga tko smije stajati najbliže bogme znala izbiti i žestoka svađa.
Sve se ovo danas čini nezamislivim, kao zaboravljeni san.
I priznajem pretjeranim moje zavrtanje slavina i opominjanje „pa tuširaš se već pola sata!“ kao i uzrujavanje i psovanje kad na jezeru vidim tuševe i slavine iz kojih teče voda a nigdje čovjeka na pomolu. I koliko god to željela, ja ne mogu drugačije.
Ne mogu ne primijetiti.
Odgovor se skriva na dnu onog mog dječjeg sića, čiju težinu i danas pamtim.
Kao što i dan danas još vidim moje drage pognute pod teretom dugogodišnje svakodnevne tlake i sićeva punih vode koju teškim korakom nose doma.
Da bi tek potom mogle napojiti, oprati, očistiti, nahraniti, zaliti i blagosloviti.

