Piše: Edit Glavurtić
Slikovnost: Edvard Munch

Često čujem kako se najvažnije stvari u životu novcem ne mogu kupiti, i kako je novac važan samo do određene granice. Misli se tu prije svega na ljubav, iako ja ne uspijevam naći vezu koja to dvoje povezuje? Kao da milijunaš ne može doživjeti ljubav, samo zato jer je bogat? Prava i istinska ljubav jest rijetka, ali nije privilegija siromaštva. Moguća je u luksuznoj vili, kao i u iznajmljenoj sobici, ali će u jadu i neimaštini biti bolna i teška, s upitnim opstankom.

Što se svega drugog tiče… da sam barem imala novca onda kad je moja mati bolovala! Naš poznati tenor u Američkim bolnicama izliječio se od potpuno iste bolesti od koje je ona umrla.

Naravno da nema garancije, ali s novcem, šanse su puno, puno veće.

Da ga danas imam toliko da ne moram o njemu razmišljati, obasipala bih darovima one koje volim, učinila bih im život lakšim, možda i ljepšim.

Zar je to malo? Upisala bih studij povijesti i književnosti, pa studirala polako za svoj gušt. Unajmila bih privatnog učitelja da mi tumači glazbu i filozofiju, posjećivala najbolje koncerte, sakupila najveću knjižnicu, slikala samo na najboljim materijalima, i napokon… kupovala tuđe slike, i uživala u njima. Kad bih imala novaca…

Pošto sam uvijek sve morala mukotrpno zaraditi, i ništa mi nije darovano, iz tog razloga novac cijenim i mislim da je divno imati ga! U pravim rukama njime se može toliko toga; mogu se graditi škole, bolnice, prihvatilišta i tvornice, može se njegovati život i poticati rast!

A u svakodnevici njime se može kupiti nešto što je vrijedno svake cijene – prilika za pristojnost, odmak i diskreciju.

Još se dobro sjećam dana svog djevojaštva, i radničkog dvorišta na Trešnjevci gdje smo stanovali vrata do vrata, odvojeni od susjeda tek tankim zidom, gdje se više nego dobro čula svaka svađa, psovka i prostačenje iz tuđe sobe, a budne su oči pratile svaki korak i svakog gosta, a uši prisluškivale svaki zvuk, pa je trebalo dobro pojačati radio kad plačeš. Zato mi danas ništa nije preskupo, ako je protuvrijednost pristojan odmak.

Reći da je novac nužno zlo može samo netko tko nikad nije morao o njemu zaista razmišljati, pa i to više iz poze, nego stvarnog uvjerenja. Svatko tko je za svoj novac morao raditi, mučiti se i odricati, zna da novac nikako ne može biti zlo.
On je sloboda, tišina, ljepota, znanje, pristojnost, a donekle i zdravlje.

A više od svega, on je odraz onog tko njime raspolaže, jer u tom zrcalu najbolje se vidi slika čovjeka kakav je zaista. Mjera kojom se začas izmjeri širina srca i dubina uma. Sve ostalo je predrasuda ili neuvjerljiva, loša utjeha.