Dok nad Zagrebom sipi kiša
vozim se punim busom ljudi koji su sačuvali znoj prošlog tjedna
umirovljenici se uredno registriraju na aparatu za karte
stojim na srednjim vratima pridržavajući se za žutu, hladnu šipku
slušam tri starice kako pričaju o nekom zemljištu koje se teško dijeli
između dvije sestre i brata
iz benzinske izlijeće čovjek u godinama i bijelom mercedesu
autobus nemilice koči, vrištim, u sebi
pitajte me kakva sam, pitajte!
krhka sam

