Piše: Krešimir Bauer

Oniomanija je bolest. Oniomanija (grčki one – kupovanje +) bolesni nagon za bezrazložnim kupovanjem svega i svačega. Potrošačka groznica. Histerija kupnje radi kupnje, ovisnost gora i opasnija od pušenja! Oniomanija je oružje liberalnog kapitalizma kojim se pokoravaju pojedinci i na koncu pretvaraju u robove. Oniomanija je pandemija koju podstiču banke i tako obvezuju, između ostalog, preko kreditnih kartica na potrošnju koja postaje nesvjesna i manifestira se kao ovisnost. Danas se uopće ne liječi, niti se o njoj javno obznanjuje.

Televizija i drugi mediji vrlo agresivno sugeriraju da baš to nešto što se reklamira nedostaje u životu i da bez toga nema osjećaja slobode. Još davnih šezdesetih prošlog stoljeća govoreći o otuđenju američkog društva Erih From („Bjegstvo od slobode“) je napisao da zapravo prosječni Amerikanac ne pije Coca-Colu jer je žedan, već zato što mu to nameće slika lijepe djevojke koja u boci izazovno, na granici s pornografijom, drži bocu Coca-Cole! Upoznavanje s djevojkom uvjetovana je Coca-Colom! Gradeći tako civilizacijski komfor – jer to se poistovjećuje sa slobodom i statusom u društvenoj zajednici – besmislena kupnja dovodi do potrošnje kojoj se psihički ne može odoljeti. „Potrošače“ se svjesno zavodi jer odjednom banka nudi dozvoljeni minus, a kreditne mega tvrtke kao što je Diners daju karticu za trošenje da se nastavi kad je potrošen dozvoljeni minus! Tada banke nastupaju kao lešinari – kamatari kojim država podstiće krajnji oblik pljačke!

Naposljetku dolazi sudstvo i pljačka zvana ovrha! Ovako se uništi i razori psiha pojedinca, potom obitelj dok je izlaz za većinu u vraćanju dugova vezano uz radno mjesto. Svjestan toga poslodavac će radnika ucjenjivati otkazom ako ne radi i 16 sati dnevno, ako se ne pokorava i ne trpi, prešutno dozvoli bezočnu eksploataciju. To je liberalni kapitalizam kojem je oniomanija poslužila da bez policije, vojske i dodatnih troškova kazamata, bude sredstvo porobljavanja. Najžalosnije je što se „narod“ okrivljuje da je za to sam kriv! Kao demokratski je odabrati vlastito ponašanje?

Nema „odabira“ ponašanja oniomanija je bolest koju izaziva liberalni kapitalizam skrivajući se iza paravana „slobodnog tržišta“!

A država će se pokazati kao brižnik za narod kada zabranjuje pušenje… dok još ni jedan proces nije otvoren protiv oniomanijske reklamne histerije!

Ako se na pakete cigareta zbog štetnosti mora staviti tekst koji upućuje na opasnost po život zašto se ne stavlja na kartice upozorenje da kartica izaziva oniomaniju!