Piše: Kruno Čudina

Napisao sam ovaj odvratan tekst 3. ožujka prošle godine, 2012. je bila. Ovu prljavu propagandu usmjerenu protiv divnih, imperijlastičkih gospodara rata, a oni su od tada poubijali još na desetke tisuća civila, manje ili više izravno, ili posve izravno, čak su uništili i krumpire posvuda i po kome god i čemu su ispaljivali svoje ”precizne” rakete, pametnije od nekih mobitela koje djeca nose naokolo ovih dana kao da su lopte. Užasno je koliko je gadosti u ovom pamfletu usmjereno na sve te američke, srcožderačke, britanske, francuske, sve ine, a i nizozemske, i još neke dobročinitelje. Uskoro neće više ostati niti krumpira, čak niti u Hrvatskoj… zemlji? Kako nazvati ovu koloniju, da. No, ta ogavna propaganda, koja njihove laži proglašava lažima, ajme, Gospode!, daj ne oprosti, evo je, evo:

Pročitao sam neki dan analizu o još jednoj krizi. Autor stručnog pogleda i mudrog rasčlanjivanja bio je hrvatski državljanin, a pisao je o državi Iran, tom dijelu osovine Zla (termina osmišljenog prije dosta vremena od jednog člana administracije nikad kažnjenog zločinca Busha mlađeg, a nadalje glatko propagiranog putem medija tipa Fox news i sličnih ratno-propagandnih agencija), prostodušno i samouvjereno zauzimajući stranu velike osovine Dobra – trenutne vlade SAD-a, Izraela i ponizne im europske braće i sestara po neoliberalnoj, oligarhijski nastrojenoj ideji vladavine, baziranoj na trulokapitalističkoj, takozvanoj ekonomiji i, nikako u krajnjem slučaju – upotrebi oružja.

Njegov lakovjerni i, svim normalnim ljudima, tragičan pamflet nije me nimalo iznenadio. Uloga takvih lažnih analitičara u cijeloj propagandi je jasna – njihova vlastita korist. Ideologije ne prolaze među plaćenicima, ne uistinu. Uglavnom, pojednostavljena plaćenićka predstava iranske krize (što je također jedna namjerno i prigodno promašena fraza) izgleda ovako:

Iran bi mogao stvoriti nuklearno oružje. Iran će, čim ostvari taj cilj postati prijetnja, ne samo regionalna, već i globalna. Iran treba spriječiti pod svaku cijenu. Cijela, pri čemu se cijela svodi tek na nekolicinu glavnih, najmoćnijih aktera, međunarodna zajednica izražava veliku brigu oko razvoja iranske nuklearne energije. Pa makar je gospodin Obama i nagrađeni mirotvor, u ovom slučaju će možda morati narediti napad na Iran (jer izraelska vlada već skakuće od želje da krene i krenut će u solo akciju ma što god tko rekao) što nimalo neće dovesti u pitanje njegovu miroljubivost. Dapače, ta je prijetnja od strane spomenutog mirotvora ovih dana i izravno artikulirana. Američki nosač zrakoplova ulazi u Perzijski zaljev i to je direktna poruka Iranu! U međuvremenu kroz Sueski kanal u Crveno more ulazi i američka nuklearna podmornica, znači ona koja je naoružana nuklearnim oružjem, što je posve na mjestu. Europska unija također uvodi sankcije na iransku naftu. Nije potrebno dalje nabrajati. Pametnima dosta.

Dakle, po cijeloj predstavljenoj priči ispada da Iran, država od nešto manje od osamdeset milijuna stanovnika i nema pametnija posla nego krenuti u samoubilački rat. Tako je naš hrvatski analitičar, posve u maniri ratno-huškačke medijske mašinerije SAD-a i bratske im, iznimno ratnički nastrojene izraelske vlade (uostalom, ta ista vlada je od pojasa Gaze odavno napravila koncentracijski logor), zaokružio predstavljanje iranske krize, kristalno jasnom porukom da će Iran, jednom kada napravi nuklearno oružje, učiniti upravo to – bezglavo raspaliti po svima. To me dovelo do jednostavnog odgovora na često pitanje koje smo skloni postaviti: Kakve veze Iran ima s nama ovdje? S Hravtskom? Pa da i to odmah riješimo – svake! (pritom uopće ne mislim na cijene benzina, iako se to u raznim domaćim vijestima nameće kao problem par excellence, da se namjerno tako nezgrapno izrazim).

Radi se o sljedećem: Neki se ljudi oduvijek i bez ikakvih problema svrstavaju uz razne saveze i ubilačke mašinerije, šireći propagandu istih zdravo za gotovo, ne mareći pritom za sve nevine žrtve koje ti gospodari rata i grabežljivci ostavljaju za sobom. Koji narod pritom stradava, pa makar i njihov vlastiti, njima je manja briga. Međutim, običnim ljudima odavno je jasno da se u cijeloj priči radi jedino o dominaciji, moći i nafti, o otimačini i uništavanju drugih država i naroda. Istina je također kristalno jasna: Vi i vama slični, dakle plaćenici, jednakim metodama ste učinili i ovu državu ropskom, a njezin narod vječnim dužnicima. Jednostranost vašeg mišljenja dokazuje kako vi ne provodite nikakvu analizu, nego ležerno namećete svoja zadrta uvjerenja, koristeći se danim vam medijskim prostorom, i to činite i s našim unutarnjim pitanjima i problemima, dok narod crkava od gladi.

Time ćemo završiti sa svim analizama i jednostavno razotkriti laži koje nam servirate. Jer se one tiču nas, pa i onda kada pišete pamflete o tamo nekom Iranu. Tako da barem znamo na čemu smo, ako već malo toga možemo više uistinu promijeniti. Utvrdit ćemo kako moguće iransko nuklearno oružje (u Iraku ga je sasvim sigurno bilo, američkog, jasno; dapače cijeli jedan grad, danas izoliranu Faludžu, kao i Najaf, Amerikanci su potrovali osiromašenim uranijem i bijelim fosforom) ne samo da nije prijetnja, nego je možebitno oružje opstanka, kako samog Irana, tako i šire. Jer, čini se, Oni (imperijalistički manijaci imena SAD i NATO) neće propustiti još jednom napasti iz svojih suludih interesa. Kao što je nedavno jednom izraelskom dužnosniku izletjelo na televiziji: ”Ako Iranci imaju nuklearno oružje, onda više nećemo moći s njima kao do sada.”

Upravo tako. Tim je čovjek rekao sve o mogućoj upotrebi nuklearnog naoružanja i samoj svrsi istog. Svima je jasno da tko prvi zapuca, riješit će i sebe i sve ostale grijeha. S druge strane, samo ako gledamo modernije doba, Iran je još 1941. okupiran združenim napadom Britanaca i Sovjeta, da bi pod instaliranom diktaturom dinastije Pahlavija ostali sve do Islamske revolucije, da bi uslijedio napad od strane Iraka i igrača na američkoj platnoj listi Saddama Husseina, kojeg su poslodavci prvo navukli da napadne Iran, kasnije i Kuvajt, da bi ga naposljetku jednostavno smaknuli. I sada, kada napokon žive u svojoj zemlji, koliko toliko slobodni od spomenutih grabežljivaca, sada im opet žele uzeti sve. Ako neće dati, onda će ih sravniti sa zemljom. Propaganda Dobra pritom konstano priča o strašnom iranskom režimu, koji teži ratu i razaranju, ”zaboravljajući” pogledati u vlastita dvorišta. Pa cijela Europa se ruši radi nekolicine razuzdanih ili naprosto interesnih ”vladara” koji i nisu doli marionete nekih ekonomskih sustava, agencija za rejtinge i ostalih umotvorina koje se narodima prodaju kao muda pod bubrege, da oprostite na izrazu. Čizma je ovih dana na licu španjolskog studenta, grčkog obrtnika, hrvatskog radnika. Pa i dalje, iz nekoliko razloga, u zraku visi pitanje:

Kakve veze mi imamo s tim? Pošto smo već dali sve naše na raspolaganje europskim velikanima, tim američkim marionetama, koji uporno glumataju kako su neovisni, pravedni i jaki, dok im se u gradovima neke davne kulture održavaju nacional-socijalistički balovi. Cirkus je na kontinentu. Pa pošto smo već jurnuli na bal, moramo biti svjesni da ovaj neće biti na vodi. Niti je odavno maskenbal.

Maske nisu pale, jer maske nisu ni postojale, samo povezi na očima onih koje nije briga za obične ljude kada je njihov interes u pitanju. Ako je – SAD,Rusiju, Kinu, Francusku i Indiju ne trebamo posebno niti spominjati – javna tajna da Izrael posjeduje nuklearno oružje, kao i Pakistan, kojim su ih i jedne i druge ‘opskrbile’ upravo SAD, jasno je tko su glavni zagovornici nuklearnog oružja. I jasno je da Iran ne samo da ima pravo na nuklearnu energiju, nego mu, kao što su nekoliko puta isticali predstavnik iranske nacije Ahmadinejad, kao i Putin, te mnogi drugi, niti ne treba nuklearno naoružanje, jer jednom kada netko prvi opali, sve će otići u nebo. Dakle, o spornom naoružanju se niti ne radi ovdje, radi se o imperijalističkim apetitima starih i nešto mlađih kolonijalno/imperijalističkih sila, arsenala prepunih nuklearnog, kemijskog i ostalog naoružanja.

Tako bi, u skladu sa svojim pravom, jer ovdje se radi jedino o pravu, možda Iran (ali znaju da im nije potrebno, no napišimo tako u svrhu očite provokacije) i trebao imati svoje nuklearno oružje i tako barem malo uspostaviti ravnotežu u regiji koju su odavno zgazili grabežljivci iz zapadne osovine Dobra. Jednako kao što ima pravo u slučaju napada braniti suverenitet svoje države. Hrvati o tome znaju i previše, kako je braniti se od agresije. Barem su znali. Nadalje, nisam vidio niti jednog iranskog vojnika kako ubija nedužne civile i djecu okolo po svijetu. Amerikanci, Francuzi i ostali nazovi saveznici čine to redovito. Broj žrtava je više-manje poznat. Hoće li hrvatska djeca jednog skorog dana biti prisiljena pucati po drugoj djeci u nekoj dalekoj zemlji? Kao što im neki očevi i majke već čine. I sve zato jer će im gospodari rata to narediti? Prljava je to igra, prljava.

Pa da se možda na kraju vratimo na našeg lažnog analitičara i pitamo ga: ”Imate li vi djece?” No, uzalud. Jer ova naša Hrvatska nalazi se na posljednjoj liniji prodaje. Ta je linija obrane odavno pala. A onaj tamo Iran, između dva svijeta, čini se, posljednja je linija obrane. Sebe kao suverene države, a možda i puno veće eskalacije nasilja, nasilja koje su gospodari rata već odavno posijali. Koja je veza?
Jedna jedina – zadnje kapi krvi koje će nam popiti i proliti. Na ovaj ili onaj način.