Piše: Marijan Grakalić

Danas se navršilo sedamdeset godina od kapitalne pobjede Crvene armije nad nacističkom vojskom kod Kurska koja je preokrenula tijek Drugog svjetskog rata. Ova najveća tenkovska bitka u povijesti započela je sedmog srpnja a završila dvadeset i trećeg kolovoza 1943. godine, čime je otklonjena svaka prijetnja njemačke ofenzive na bojištu u Sovjetskom savezu i nakon koje je postao očit poraz nacističke Njemačke.

Tijekom te 1943. godine Istočni front stabilizirao se u cjelini osim pri izbočine kod Kurska gdje su se snage Crvene armije našle s tri strane okružene njemačkim kopnenim snagama koje su nastojale razbiti takav džep kako bi nastavile ofenzivna djelovanja. Takva je ofenziva zamišljala da se s juga okruži Moskva i zada odlučjući udarac SSSR-u, pri čemu su velike nade polagane u nove njemačke tenkove Panzer VI “Tigar” i Panzer V “Pantera”.

Nacisti su planirali da ta ofenziva započne ranije, još tokom svibnja, pod nazivom Zitadelle (tvrđava), ali su odugovlačili zbog logistike i popune postrojbi novim tenkovima. Međutim, posredstvom internacionalne špijunske mreže u Švicarskoj (‘Lucy’) sovjetski vrh dobio je njemačke planove. Nadalje, Hitler je kontinuirano odgađao ofenzivu dok nova oružja (primarno Panther tenkovi) ne budu spremna da se pridruže u ofenzivi.
Kada se je njemačka ofenziva pokrenula, dakle 5. srpnja, Sovjeti su već teško utvrdili cijelo područje pripremivši još tri linije obrane i gurnuvši u džep svoje armijske rezerve.

S njemačke strane u napadu je sudjelovalo 50 divizija (od kojih 14 oklopnih i 2 motorizirane), ukupno oko 800.000 vojnika, 2700 tenkova i samovozna topništva, 10.000 topova i minobacača, uz podršku oko 2.000 zrakoplova. Sa sovjetske strane učestvovalo je 12 armija (od kojih 2 oklopne). Rusi su imali izvjesnu brojčanu nadmoćnost u ljudstvu i naoružanju – 20.000 topova i minobacača, 920 raketnih bacača (kaćuša), 3600 tenkova i podršku 2400 zrakoplova.

Njemački napad započeo je istovremenim udarom sa sjeverne strane (Grupa armija Centar pod zapovjedništvom Modela) i s juga, pod zapovjedništvom von Mansteina. Sjeverni je udar napredovao slabo dok je na jugu uspješno probijena sovjetska obrana. Ipak,zbog odlučnog otpora i čestih kvarova na novim tenkovima ofenziva je bila spora te se posve osipala u iduća dva tjedna. Kod Prokhorovka sovjetske su snage tada izvele snažan tenkovski protuudar koji je doveo do najveće tenkovske bitke u povijesti. Crvena armija je sa svojim tenkovima T-34 tenkovima Nijemcima zadala nenadoknadive gubitke i oni više nisu mogli zaustaviti sovjetsku protuofenzivu, prvo na sjeveru, a mjesec dana potom i na jugu.

Do zime iste godine Crvena je armija oslobodila veliki dio Ukrajine, uključujući i Kijev iz kojeg su nacisti istjerani početkom studenog. Ovom pobjedom Crvene armije zadobila je stalnu inicijativu na Istočnom frontu koja je trajala sve do oslobađanja Berlina 1945. godine.

Gubici Nijemaca iznosili su 60.000 poginulih i oko 150.000 ranjenih vojnika. Sovjetski gubici bili su oko 80.000 poginulih, uz velik broj ranjenih i nestalih. U svakom slučaju, Kurska bitka bila je najznačajnija prekretnica Drugog svjetskog rata i povijesnog poraza fašizma.