Piše: Emir Sokolović

Jedan od osnovnih pokazatelja vrijednosti kreativnog djela je referentna kritika istog. Naravno, dok postoje autoriteti koji drže do sopstvenog digniteta i dok postoji relevantna izdavačka djelatnost s kojom su prožeti i gdje svojim nepristrasnim analizama određenih djela mogu privrjeđivati za pristojan život (ili kako danas nazivaju: život dostojan čovjeka).

Obzirom da na prostorima izniklim iz „jednoumlja“, a zamjenjenog Inkvizicijom modernog doba, se sprovodi ekonomska čistka sa neistomišljenicima ne možemo se – javno – vezati za bilo koju referentnu tačku (mišljenja sam da bi ovdje i Gebels bio glasnogovornik Karitasa). Orobljavanjem medija, instaliranjem apsolutno pogrešne kadrovske politike gdje se privatno i poslovno smjenjuju po potrebi nalogodavaca, animiraju se polustručne osobe kojima je dato za pravo da iskazuju meritorne stručne analize kreativnih iskaza sada i ovdje te da odlučuju koje djelo vrijedi a koje, pak, ne. Potom dođemo u poziciju da se autori koji posjeduju hvalevrijedno djelo nadaju da ih se neće pomenuti jer bi to bilo degradirajuće. Potom stvaraoce sa podneblja nešto većeg od prosječne mjesne zajednice nekog većeg grada dijele po boji laka za nokte, čarapa ili marame kako bi „svojima“ usadili strah od „njihovih“. Naravno u cilju jasne boje na cvijetu ljubičice.

Vratimo se čika Marksu i instalirajmo njegove dvije elementarne teze:

– jedini slobodan čovjek je onaj koji je ekonomski slobodan i
– religija je opijum za narod.

Prvo podijelivši, a po tom kanališući tokove novca, lako su orogili i autoritete u oblasti kritike koji svoje mukom stećeno znanje stavljaju na raspolaganje vladajućoj oligarhiji za 30 srebrenjaka. Naravno, pri tom, nemilosrdno gazeći po neupotrebljivim i neposlušnim autorima izdvajajući iz konteksta određene kreativne segmente koristeći ih protiv njih. Dugo, duge će proći dok neko ozbiljan i neupotrebljiv – a potkovan znanjem – dođe i upali svjetlo. Do tada sve je na rasprodaju: i djelo i ime i bilo što drugo… Ali nije ni bitno; korov je pustio korijen i ono što je sunovraćivano deset godina da bi se samo pobijedila inercija pri padu treba najmanje isto, a da se reanimira nesagledivo više – gotovo mjerit će se generacija. Ko doživi zborit će, a dotada: NA SCENI JE MEĐUNARODNA ZAVJERA SA MASONIMA NA ČELU!