Piše: Edit Glavurtić
Slikovnost: George-Wesley-Bellows

Mama imala običaj kupovati ručnike i posteljinu, pa ih zatim spremati u ormar, i čuvati za mene. Hrpa je rasla, a vremenom je tu bilo i drugih predmeta: čaša i stolnjaka, escajg, podmetači, “jer, jednog dana kad dobijemo stan, i budemo imali više prostora, u tome ćemo uživati”.

Treba li reći da mi se u vremenu kad sam odrasla ta posteljina nije osobito sviđala? A kad smo napokon preselili, davno se promijenio ukus, i kava se pila iz većih, drugačijih šalica. Tako su se sve te brižno sakupljane i čuvane stvari pokazale prilično beskorisne, nisu predstavljale zadovoljstvo kao što smo se nadale.

Danas svakodnevno koristim svoj najbolji porculan, a čak i običnu vodu pijem iz čaša od finog stakla. Imam nekoliko servisa šalica za kavu, sve ih volim, i sve ih koristim. Ako se nešto razbije, ne žalim, kupit ću drugo.

Ni parfeme, ni nove sandale, ni svilenu satensku posteljinu ne čuvam za posebne prilike, meni je posebna prilika svaki dan. I sve što ga može učiniti ljepšim, mekšim ili slađim koristim odmah.

Ne želim preskakati lijepe trenutke čekajući nešto drugo, jer kad prođu, ne mogu se nadoknaditi. Propušteno vrijeme nema cijene.

Zato odlazim na kavu s prijateljicom, a prašinu brišem poslije, čim stvorim priliku proslavim je u meksičkom restoranu. I sakupljam te male, lijepe trenutke, i kao perlice nižem u ogrlicu koja mi treba čim ljeto prođe, i počnu prve kiše.

Nedavno smo nakon poslijepodneva na jezeru sjeli na terasu restorana, najprije mi je bilo malo nelagodno, jer se za takve prilike ipak volim prikladnije obući. No ovaj put, plivajući poželjesmo dobru večeru, ponijela nas je divna, topla ljetna večer, i tako se u opremi s plaže nađosmo na toj terasi, uz dobru hranu i vino.

Nenadano, jer mu to nije svojstveno, moj je Dragi u dvije riječi zdravice “živio život!” izrazio trenutak, spontano i kratko izrekavši ono za što meni trebaju rečenice i rečenice.

Baš tako, živio život!

Živimo ga sad, ovog trenutka, ne odlažimo ga za dane kad ćemo biti prikladno obučeni, ili će prilike biti bolje, kad ćemo se pripremiti ili imati više novaca. Vrijeme se osipa podmuklo kao pijesak pješčanog sata, a više od ovoga „sad“ zapravo i nemamo. Odlaganje mnoge male radost jednostavno ugasi, ili pokvari.

Tome me je naučila gomila maminih nikad upotrijebljenih ručnika i stolnjaka. Zato više ne čekam, hvatam svoje prilike pa makar na nogama nemala ništa prikladnije od japanki!