Piše: Marijan Grakalić

Možda uistinu i postoje oni besmrtni dani koji ljude u njima važne također učine takvima pa legende i priče o njima čine dugo vremena živu povijest zajednice. Danas se to odnosi i na rijetke još žive malobrojne pripadnike negdašnje jugoslavenske političke elite, posebno zato jer nove države neku vlastitu ili relevantnu elitu nisu niti stvorile. Raspršene u sebičnim interesima, propale na globalnoj političkoj sceni kao iole relevantan faktor, ekonomski osiromašene i zapostavljene kao daleka kulturna predgrađa civilizacije, novi medijski heroji bez imalo mašte tek oponašaju arhetip pučkog žreca koji povremeno zaziva kišu da spasi ubogu ljetinu. Karikature su to sumraka epohe u kojoj živimo.

Današnje vlasti trude se predstaviti kako njihovo političko vrijeme, predstavlja pozitivan uspon od onog prijašnjeg, dapače, da je riječ o usponu povijesne razine društva pa je zato kakti i prosječan život danas na višoj razini od jučerašnje. Nigdje se ne govori o neospornoj činjenici pada ispod već dosegnuta nivoa civilizacije jer bi se time priznalo i to da su bivše političke elite bile daleko nadmoćnije no što je današnja politička i djelatna inferiornost. Upravo zato mi živimo u dobu koje je iznutra već mrtvo, kojem moguće i nema nekoga spasa, a zastoj života očituje se u svim područjima.

Bolest Jovanke Broz za čiji se život sada bore liječnici onako kako je praćena kroz medije ukazuje upravo na školski primjer prevladavajućeg osjećanja u kojem naše vrijeme prestaje biti ”modernim” jer se neupitno određuje spram simbolički važne ličnosti iz prošlosti. I više od toga. Jovanka Broz i njezina bolest sažimaju u sebi tužnu sliku ovog vremena nesposobnog da naraste. Za razliku od svih današnjih predsjednika i prvih dama, tajkuna i stranačkih prvaka i njihovih obitelji, Jovanka Broz u svakom je pogledu za njih nedostižna elita. I politički i drugačije. Dakako, ne samo zbog toga što je Jugoslavija bila ekonomski uspješna zemlja, nego i zato što je magična erozija budućnosti kao viđenja napretka ovdje istrošena.