MANTRANJE NA KIŠI

Obožavam tu kišu, dobošare nebeske,
Tresak groma do zadnje plaminjajuće trijeske !
Orgijanje u lišću, kovitlac ptičjeg perja,
Kišu od neba do zemlje, kišu do neizmjerja!

Šamanski šator i šapat, avatarove halje,
Kišu večernju, noćnu, do svitanja i dalje…
Mokri taban u blatu, ištipan ošit rijeke,
Um plutajuće blažen: zbrisane datoteke.

Obožavam je ludo, poganski drsko i divlje,
Hoću da pada jače, izbičuje nas življe!
Po tavanu tamtama i javore da krsti,
K vodozemcima da me vrati il’ ribljoj vrsti !

Kišo grozdasto tvrda, kišo rastapajuća,
Sva od pšenice bijele,magijo svemoguća !
Poput željeza šištim, spržena u vrelini,
Predajući se tebi ko najdražoj sudbin i!

Isperi me od tuge, od strasti lude spasi,
Kuću bujicom splahni i svjetiljke pogasi !
Mantram i mantil skidam, utječuć se milosti
Da me ispereš sve do zadnje porozne kosti !

(Flora Green, danas, 28. kolovoza 2013.,
Slikovnost: Tim Wilmot)